KULTUROLOŠKE RAZLIKE IZMEĐU HRVATSKE I AUSTRALIJE

Preseljenje u drugu zemlju često znači navikavanje na drugu kulturu i drukčiji način života. Na to sam, naravno, bila spremna kada sam se odlučila na preseljenje u Australiju. Međutim, moram priznati da sam nekada ostala iznenađena koliko su neke stvari o kojima nikada nisam razmišljala drukčije ili koliko mi fale neke male stvari od doma. Život u drugoj zemlji me zasigurno naučio bolje spoznati moju (hrvatsku) kulturu, cijeniti male stvari i upoznati sebe. Pa, koje su to najveće razlike između života u Hrvatskoj i Australiji?

INDIVIDUALIZAM VS.KOLEKTIVIZAM

Za razliku od hrvatskog društva gdje su prijatelji i obitelj jako bitan dio života, australsko društvo je dosta individualistički nastrojeno. Premda su Australci pretežno prijateljskog duha i rado će popričati s vama, teško da će vas lako prihvatiti u svoj krug prijatelja. Prijateljski odnosi nemaju toliko čvrsto i dubinsko značenje kao u hrvatskoj kulturi te je sasvim je normalno da se prijatelji ili obitelj vide svakih par mjeseci kada se ode na piće ili večeru.

Ako vas pozovu na zabavu kod sebe doma, od vas se očekuje da ćete donijeti piće i hranu sa sobom (često naglašeno byo – bring your own booze). Jednom sam bila na rođendanskoj zabavi gdje je slavljenik (koji nije Australac) kupio sam hranu za goste, a jedna Australka mi je rekla da joj je to prvi put u životu da je došla na rođendansku zabavu na kojoj ima hrane. Čak mi je rekla da je u Australiji prihvatljivo ako dođete na rođendansku zabavu bez poklona! Zamislite da se u Hrvatskoj pojavite u gostima bez keksa i kave! I da morate još sami donijeti hranu koju ćete jesti! Ako izađete s prijateljima u bar ili restoran, očekuje se da svatko plaća svoj račun.

Kada djeca napune 18 godina, nije neuobičajeno da roditelji traže od djece da im plaćaju stanarinu ukoliko odluče ostati živjeti s njima. Od djece se već u mladim danima traži doza samostalnosti, pa tako nerijetko možete vidjeti četrnaestogodišnjake koji uz školu i rade (part-time job). U većini australskih država ne postoji minimalna dob kada djeca mogu raditi povremeno (casual) ili na pola radnog vremena (part-time), međutim ako su djeca mlađa od 14 godina potrebno je pismeno dopuštenje roditelja. Meni je isprva bilo jako čudno vidjeti da djeca rade za vrijeme školske godine, a ne samo tijekom praznika. Većina Australaca radi uz studij te sami otplaćuju školarinu uz pomoć studentskih kredita o čemu sam više pisala u ovome postu.

LIVE TO WORK OR WORK TO LIVE?

Australci imaju anglosaksonski pogled na život gdje se na nedostatak ambicija i natjecateljskog duha gleda negativno te se veliki fokus stavlja na posao i napredovanje u karijeri. Dok se u hrvatskoj kulturi na posao gleda kao na nešto što nam donosi sredstva potrebna za život, a veliku važnost čine obiteljski i društveni odnosi, većini je Australaca posao jako bitna stvar u životu. Nije neobično da u uredu ostanu raditi i nakon radnoga vremena ili nakon odlaska iz ureda rade i od doma ukoliko je to potrebno (ne, to najčešće nije dodatno plaćeno). Australci zasigurno nisu toliko veliki radoholičari kao Japanci, no ipak, na posao se gleda ozbiljno, a trud i rad se nagrađuju. Nema odlaska kući deset minuta prije radnoga vremena ili (ne)rada kao u našim državnim firmama ili referadama fakulteta. Jasno je kada se radi, a kada uživa.

PESIMIZAM VS.OPTIMIZAM

Hrvati su pesimističan narod.  Dok nisam provela neko vrijeme vani, nisam ni shvaćala koliko je negativan način razmišljanja rasprostranjen u hrvatskom društvu. Često možemo čuti kukanje od obitelji, prijatelja i kolega,  kako je sve loše i ništa ne valja. Sa televizije svakodnevno čujemo negativne vijesti, slušamo o lošoj ekonomiji, korupciji i o ostalim problemima o kojima se priča još od Domovinskog rata i nastanka države. Ako netko ima nekakvu ideju, bilo poslovnu ili drukčijeg tipa, često će naići na osudu okoline. Koliko ste puta čuli nešto slično poput: ”a što ćeš s tim?” ili ”što će ti to?”. U Australiji će se svaka ideja, pa i ona glupa, razmotriti. Poduzetnički duh se jako cijeni te ukoliko imate neku ideju, kakva god ona bila, ljudi vas neće obeshrabrivati i čudno gledati.

Primjerice, ukoliko na predavanju na fakultetu iznesete mišljenje ili ideju koja je potpuno suprotna mišljenju profesora, oni će sagledati vašu stranu i čak vas pohvaliti za dobro kritičko razmišljanje. To je velika suprotnost naspram mog osobnog iskustva tijekom studiranja u Hrvatskoj gdje si kod pojedinih profesora morao dobro promisliti prije negoli ćeš izreći svoje mišljenje koje nije u skladu s njihovim razmišljanjima. Za razliku od hrvatskih vijesti na televiziji, australske vijesti su puno optimističnijeg duha. Često se može čuti kako australska ekonomija cvijeta, Australija je jedna od najboljih zemalja za život, Australija se najbolje suočila sa korona virusom itd. Mislite li da je stvarno sve uistinu tako? Naravno da nije, i ovdje postoji korupcija, nezaposlenost i siromaštvo, no za razliku od nas Hrvata koji smo često kritični prema sebi samima i svemu oko nas, Australci se fokusiraju na pozitivne strane, a u nekim slučajevima prikazuju puno bolju sliku na televiziji nego što to uistinu jest.

CUSTOMER SERVICE

Znate li ono kad morate obaviti nekakve pretrage u bolnici, a tamo vas dočeka vidno frustrirana medicinska sestra? Ili kada morate nešto obaviti u jednoj od državnih službi pa vam uvijek fali taj jedan papir ili vas dočeka pauza? Svaki Hrvat je zasigurno više puta doživio ovakve situacije koja zahtijevaju određenu dozu samokontrole i strpljenja. U Australiji ćete rijetko doživjeti nešto slično. Ukoliko zovete doktoricu, netko će se i javiti na telefon, medicinske sestre u bolnici neće pokazati svoje loše raspoloženje, a većina stvari u državnim službama se može obaviti online ili preko telefona. Dobra usluga (customer service) i profesionalnost jedna je od bitnih karakteristika australskoga društva.

Ukoliko idete u dućan, kod doktora ili vas netko nazove na telefon, srdačno će vas pitati  ”hi, how are you?” Iako lijepo zvuči, njih ni najmanje ne zanima kako ste vi zapravo, a jedini odgovor koji se od vas očekuje je ”good” ili ”not bad”. Također, možete i jednostavno ne odgovoriti na to pitanje jer to često samo pozdrav. Ukoliko netko treba nekakvu uslugu od vas prvo će vas pitati kako ste, pa tek onda prijeći na stvar. Osobno, to nekada može biti i malo odbojno jer znate da vas to pitaju iz lažne pristojnosti, a ne jer ih to uistinu interesira. Ovo je vjerojatno vrlo individualno i ovisi od osobe do osobe, pa će tako nekima ovaj običaj biti drag, a drugi će ga smatrati čudnim ili čak površnim.

RANI VS. KASNI NAČIN ŽIVOTA

Za ranoranioce, Australija je idealna zemlja. Za one koji su noćne ptice poput mene, ne tako idealna. Ovdje  se sve događa rano. Pozvani ste na zabavu? Vjerojatno počinje u šest popodne. Idete van na večeru? Većina restorana se zatvara oko devet ili deset navečer te ne primaju narudžbe iza osam i trideset ili devet navečer. Jednom sam otišla na večeru u restoran u devet navečer i ostala gladna jer su već zatvorili kuhinju. Ono što vas može prevariti je to što je na Google kartama radno vrijeme restorana prikazano do jedanaest ili ponoći iz razloga što do tada poslužuju pića, no kuhinja se zatvara par sati ranije.

Ako idete u noćni izlazak, u klubove se izlazi već u jedanaest navečer ili ponoć. Većina klubova se zatvara u tri ili maksimalno četiri ujutro. Ukoliko planirate ići u popodnevni shopping, zaboravite na to! Dućani se zatvaraju u pet popodne! (Da, i vikendom). Četvrtak je jedini dan u tjednu kada dućani rade duže, uglavnom do sedam ili osam navečer. Taj dan je poznat kao ”late night shopping”, iako mi je to čak malo i smiješno s obzirom da nama ”late night shopping” znači da su dućani otvoreni do ponoći.

Ono što me najviše smeta je to što gotovo sve, pa i doktori, banke, dućani, pošta itd., rade od 9 ujutro do 5 popodne. Dakle, ako ste zaposleni i trebate otići kod doktora ili morate nešto obaviti, prisiljeni ste uzeti slobodan dan.