5 LOŠIH STRANA ŽIVOTA U AUSTRALIJI
U jednom od prethodnih postova sam pisala o dobrim stranama života u Australiji. No, nigdje nije sve savršeno, pa tako ni u Australiji! U ovom sam postu odlučila pisati o pet loših strana o životu u Australiji, a ako vas zanima koje su to, nastavite čitati.
1. PRIRODNE OPASNOSTI
Australija je poznata po napadima morskih pasa i najotrovnijim zmijama i paucima. I to nažalost nije samo mit. Pauci su doista posvuda, a jedan od najpoznatijih paukova kojega često možete naći u domovima je huntsman (pauk lovac). Iako je pauk velik i neugodnog izgleda pa izaziva strah kod mnogo ljudi, nije agresivan i otrovan. Međutim, postoji mnogo otrovnih vrsta tako da je uvijek potrebno biti na oprezu. Treba se paziti zmija, posebice ukoliko provodite vrijeme na otvorenom izvan naseljenih mjesta, ali i u gradovima. U nekim ‘divljim’ gradskim parkovima možete vidjeti znakove koji upozoravaju na opasnost od zmija. I vjerujte mi, shvatite ovaj znak ozbiljno! Nekoliko mjeseci nakon preseljenja u Australiju šetala sam se parkom u Sydneyju i ugledala smeđu zmiju…Moram li reći da sam pobjegla glavom bez obzira u suprotnom smjeru?
A osim na kopnu, opasnosti vrebaju i u vodi…Zbog jakih morskih struja, nije preporučeno udaljavati se od obale, a neke meduza koje žive u australskim morima, mogu izazvati smrt. Napadi morskih pasa su rijetki, ali ne i neobični. Prije nekoliko mjeseci, morski pas je napao kupača na plaži u Sydneyju koji je izgubio život.
A osim navedenih opasnih životinja, tu je i vrlo opasno sunčevo zračenje! Nad Australijom se nalazi ozonska rupa zbog koje je UV zračenje pojačano. Zaboravite na SPF +15 ili +30, ovdje se koristi samo +50. Iz vlastitog iskustva mogu potvrditi da je sunce veoma opasno! Prije nekoliko mjeseci sam provela cijeli dan na otvorenom i nanovo nanosila kremu svakih 2-3 sata, no pretpostavljam da nisam stavila dovoljno kreme na stopala i ondje sam izgorila. Osim ljeti, sunce je opasno i zimi, tako da ukoliko planirate provoditi dosta vremena na otvorenom, obavezno se namažite zaštitnim faktorom i zimi!
2. DALJINA
Svi znaju da je Australija daleko. I ja sam to znala prije negoli sam se preselila u Australiju. Ali tek nakon preseljenja sam shvatila koliko je sve zaista daleko i koliko to utječe na vaš život. Za razliku od dijaspore u Njemačkoj ili Irskoj koji doma dolaze nekoliko puta godišnje, ta mogućnost je otežana za nas koji živimo u Australiji. Čak i ako imate dva tjedna godišnjeg, zbog skupoće avionske karte i duljine putovanja (najmanje 24 sata u jednom smjeru) puno je teže otputovati doma nego nekome tko živi u Europi. Odsječeni ste od obitelji i prijatelja. Kada vama završava dan i spremate se u krevet, njima dan tek počinje. To znači da ih ne možete samo nazvati kada poželite već uvijek morate imati na umu da postoji velika vremenska razlika.
Živeći u Europi, navikla sam da za sat vremena vožnje možete biti u drugoj državi. U Australiji se vozite avionom četiri sata i još uvijek ste u istoj državi. Let od Sydneyja do Pertha traje pet sati! Ukoliko planirate odmor izvan Australije na to ćete morati biti spremni izdvojiti nekoliko tisuća dolara, posebice u zadnje vrijeme kada su avionske karte jako poskupile zbog korona krize.
Osim što je Australija udaljena od ostalih kontinenata, udaljenosti unutar zemlje su također velike. Gradovi su jako rašireni pa, osim ako ne živite u bližem centru, auto vam je prijeko potreban. Nije neobično da se najbliži supermarket ili stanica za vlak nalaze 20 minuta vožnje autom od vaše kuće ili da izgubite 1-2 sata na putovanje do posla. Također, gradski prijevoz zaostaje za drugim naprednim zemljama. Na primjer, Sydney trenutno ima samo jednu podzemnu liniju, vlakovi često kasne ili su otkazani, a autobusi za neke udaljenije gradske kvartove prestaju voziti u 6 popodne. Javni prijevoz u manjim gradovima je često još lošiji ili nepostojeći. Zbog ovih razloga, u Australiji svi voze auto već od 17-te ili 18-te godine.
Međugradske udaljenosti su također velike, tako da većina ljudi putuje avionom iz jednog grada u drugi. Naravno, takve udaljenosti oduzimaju dosta vremena u danu što utječe na kvalitetu života i količinu slobodnog vremena, kojeg ako radite od ponedjeljka do petka i nemate baš previše.
3. NEDOSTATAK POVIJESTI I IDENTITETA
Australija je relativno nova zemlja koja je potpunu neovisnost od Velike Britanije stekla tek 1942.godine. Budući da sam većinu života provela u Hrvatskoj i putovala po zemljama Europe, navikla sam na bogatu tisućljetnu povijest i jasno izražen identitet europskih naroda. Svaka zemlja Europe ima svoju povijest, jezik, kulturu i običaje. Fascinantno je kako se na tako malom prostoru razvilo toliko različitih država, kultura i jezika.
Australija je potpuna suprotnost tome. Nema dugu povijest i jasno razvijen identitet, a u gradovima možete naći tek poneke povijesne građevine koje datiraju iz 19. stoljeća. Za usporedbu, najstarija građevina u Australiji, Elizabeth farm, je izgrađena u 18.stoljeću, dok najstarija građevina u Hrvatskoj, Augustov Hram, datira iz 2. stoljeća prije Krista.
Upravo zbog ove kratke nacionalne povijesti, identitet i kultura australskog naroda je još uvijek u nastajanju. Nekoliko puta sam doživjela da se osoba rođena u Australiji izjašnjava kao Talijan, Nijemac ili Hrvat, iz razloga što su im bake i djedovi emigrirali iz jedne od tih zemalja, iako oni osobno nikada nisu posjetili tu zemlju, ne pričaju jezik i ništa ih ne veže ondje, osim njihovog podrijetla. Iako mi je to neobično budući da se s nečim sličnim nisam susretala odrastajući u Hrvatskoj, to je i razumljivo budući da je Australija jedna od zemalja sa najvećom stopom imigranata.
Čak je 49% stanovništva rođeno izvan Australije ili im je jedan od roditelja rođen izvan Australije, a 23% Australaca kod kuće ne govori engleski jezik. Nacionalni identitet Australije se dosta promijenio u zadnjih 50 godina, a današnja Australija je spoj različitih kultura i naroda. Zadnjih nekoliko godina sve više i više migranata dolazi iz azijskih i arapskih zemalja tako da se demografija Australije drastično mijenja. Ako prošetati nekim dijelovima Sydneyja, na trenutak ćete zaboraviti da se nalazite u Australiji i osjećati ćete se kao da se nalazite u nekim dijelovima Azije.
Iako je Australija multikulturalna zemlja gdje se rasizam i diskriminacija osuđuju, prikriveni rasizam i dalje postoji. Statistike pokazuju da je svaki pet Australac doživio neki oblik rasizma, posebice pripadnici muslimanske vjeroispovijesti.
A zbog nedostatka povijesti i identiteta, ne postoji ni tradicionalna australska kuhinja. Ako pitate Australca da vam preporuči neko od njihovih tradicionalnih jela, preporučiti će vam Vegemite, što je zapravo vrsta namaza koji se stavlja na tost. Za nekoga tko dolazi iz zemlje gdje imamo bogatu kuhinju i različita tradicionalna jela iz svakog kutka države, to me veoma iznenadilo. Moderna australska kuhinja je zapravo spoj različitih kuhinja iz cijeloga svijeta, no tradicionalna australska jela ne postoje. To naravno ne znači da ćete u Australiji ostati gladni jer zbog velikog broja migranata možete naći razne kuhinje svijeta, od talijanske, meksičke, tajlandske, do korejske.
4. STIL ŽIVOTA
Već sam u jednom od prethodnih postova pisala kako Australci pridaju veliku važnost poslu i karijeri, a velike udaljenosti u većim gradovima ostavljaju malo slobodnog vremena preko tjedna. Iz tog razloga, socijalni život se odvija uglavnom preko vikenda. A čak i tada, ukoliko vam prijatelj živi na drugom kraju grada, druženje ćete morati organizirati tjednima ranije. Upravo zbog individualističkog načina života, fokusa na materijalna bogatstva i velikih udaljenosti u velikim gradovima, prijateljske i obiteljske vrijednosti nisu toliko jako izražene kao u hrvatskome društvu.
Iako su ljudi generalno ljubazni i druželjubivi, odnosi su dosta površni i puno je teže stvoriti neka dubinska prijateljstva. To može stvoriti osjećaj usamljenosti i otuđenosti, posebice ako ste odrasli u zemlji sa drugačijim stilom života i kulturnim vrijednostima. Ono što meni najviše fali su socijalna druženja preko tjedna, poput odlaska na kavu s prijateljima i više slobodnog vremena za bavljenje hobijima. Nedostaje mi onaj osjećaj da se život od ponedjeljka do petka ne vrti samo oko posla i zarađivanja novaca i dublji, istinski odnosi koji se ne svode samo na viđanje svakih par mjeseci i dogovaranje tjednima unaprijed.
Osim toga, ubrzan način života u velikim gradovima i nedostatak vremena često dovodi do nezdravog načina života. Kava se kupuje za van (take away), za ručak se jede brza hrana, a zbog velikih udaljenosti svugdje se vozi autom. Food court u shopping centru vikendom vrvi obiteljima koje su došle u McDonalds ili neki drugi lanac brze hrane na ručak. Ako putujete autocestom i želite stati nešto pojesti, u ponudi ćete naći samo lance brze hrane, poput McDonaldsa ili KFC-a, a vrlo vjerojatno i food court u blizini vašeg posla ne nudi puno zdravije opcije za ručak.
Uz to, u Australiji se sve zatvara vrlo rano, što znači da ćete teško moći negdje popiti kavu iza 4 popodne, ako ste gladni iza 9 navečer većina restorana više ne poslužuje hranu, a ako želite otići u popodnevni shopping, zaboravite na to jer se dućani zatvaraju u 5 popodne. Radite od ponedjeljka do petka od 9 do 5? Vaš doktor također. Trebate u banku? Nažalost, banka također radi do 5 popodne. Želite otići na poštu nakon posla? Pošta se zatvorila u 5 popodne…U Australiji se život odvija rano, za razliku od Hrvatske, što zahtijeva promjenu nekih navika i prilagodbu na drukčiji stil života.
5. NANNY STATE
Australija se često naziva ‘’nanny state’’ zbog svojih strogih pravila i zakona. I dok neka pravila i zakoni doprinose dobrom uređenju države, nekada ti zakoni mogu biti malo i pretjerani. Na primjer, na australskim autocestama ne smijete voziti više od 110 km/h, a na autocestama unutar grada 80 km/h. Da biste dobili punu, neograničenu (full-licence) vozačku dozvolu treba vam čak 3 godine od položenog vozačkog ispita! Ako vozite prebrzo, vrlo vjerojatno će vas uslikati jedna od brojnih kamera na cestama i na kućnu adresu će vam stići kazna. Ukoliko nemate punu vozačku dozvolu, nakon samo nekoliko prekršajnih bodova, biti će vam oduzeta vozačka dozvola na tri mjeseca. A za vrijeme praznika i blagdana, za ikakav prekršaj dobivate dvostruko više kaznenih bodova.
Želite se opustiti u noćnom izlasku? Zaštitar ispred kluba ili kafića vas ima pravo pitati koliko ste pića popili i ne dopustiti ulazak. Popili ste par rundi? Konobar vam može odbiti prodati alkoholna pića ako smatra da ste previše popili. Kratka žestoka pića (shootere) je zabranjeno prodavati u barovima kasno navečer, a alkohol možete kupiti samo u posebnim dućanima (liquor stores) koji imaju licencu za prodaju alkohola.
Kazne tijekom lockdowna za prekršaje poput nenošenja maski, izlaska za vrijeme pripisane samoizolacije, ili davanja krivih informacija su iznosile i do 5000$, a Australija je tek prije manje od 6 mjeseci u potpunosti otvorila svoje granice, nakon više od dvije godine zatvorenih granica zbog pandemije koronavirusa. Zbog strogog režima lockdowna, više od 500 000 ljudi se odselilo iz savezne države Viktorije, a Melbourne je proglašen gradom koji je proveo najviše vremena na svijetu u lockdownu (čak 262 dana 2021.godine!)
Ovo su samo neki od primjera s kojima se svakodnevno susrećete živeći u Australiji. Iako podržavam zakone koji pridonose uređenju države, strogi režim može imati i negativne psihološke posljedice. Primjerice, stroge mjere zbog koronavirusa su imale negativan učinak na psihološko stanje Australaca i uzrokovale anksioznost, depresiju i suicidalne misli kod mnogih.