No, standard određene države ne ovisi samo o visini prihoda, već o kupovnoj moći građana. Pa, koliko zapravo košta život u Australiji i koliki je životni standard u jednoj od najpoželjnijih država svijeta?

LOKACIJA IGRA VELIKU ULOGU

Toškovi života u Australiji uvelike ovise u kojem se dijelu Australije nalazite. Baš kao što se troškovi života u ostatku svijeta razlikuju između velikih, milijunskih gradova i manjih, ruralnih gradova, isto tako se troškovi života u Sydneyju razlikuju od troškova života u gradovima regionalne Australije. 

Generalno, troškovi života u velikim gradovima Australije (Sydney, Melbourne, Brisbane, Perth) su osjetno viši od drugih dijelova Australije, a troškovi se također razlikuju i između velikih gradova, gdje Sydney nedvojbeno zauzima prvo mjesto. Budući da su troškovi života u Sydneyju viši od ostalih dijelova Australije, plaće su također više nego u ostalim gradovima.

KOLIKO SE ZARAĐUJE U AUSTRALIJI?

Prema zadnjim podacima Australskog zavoda za statistiku, prosječni bruto tjedni dohodak po osobi iznosi 1800AUD, odnosno 7800AUD mjesečno. Važno je napomenuti da su Australije sve plaće izražene u bruto vrijednostima, tako da u ovom slučaju znači da je to prosječan mjesečni neto dohodak od 5800AUD. Za izračunavanje neto plaće postoje razni kalkulatori poput ovoga. 

Naravno, ovaj podatak je samo prosjek te se ta cifra uvelike razlikuje među australskim saveznim državama (primjerice plaće u Novom Južnom Walesu su više nego na Sjevernom Teritoriju) i različitim sektorima, gdje su u pojedinim sektorima plaće mnogo više od prosjeka, dok su u drugim sektorima plaće niže od prosjeka. Ukoliko vas zanimaju primanja po sektorima ili želite naći detaljnije informacije o primanjima u Australiji, to možete pogledati ovdje.

U nastavku možete usporediti prosječnu australsku plaću sa troškovima života.

CIJENE SMJEŠTAJA

Smještaj je definitivno jedan od najskupljih troškova života, posebice u velikim gradovima gdje se stanarine i cijene nekretnina penju iz dana u dan. Iz tog razloga, mladi ljudi sve duže ostaju živjeti sa roditeljima ili žive sa cimerima. Nije neobično dijeliti stan ili kuću sa nekoliko cimera, niti je neobično da osobe u 30.-tima još uvijek žive sa cimerima jer si rijetki mogu priustiti živjeti sami u podstanarstvu. 

Mnogima se kupnja nekretnine čini nedostižna, budući da cijene nekretnina rastu iz dana u dan. Primjerice, trenutno je prosječna cijena nekretnine u Sydneyju milijun dolara! 

Baš kao i cijene nekretnina, cijene stanarina također rastu iz dana u dan. Tako će vas studio nedaleko od centra Sydneyja trenutno doći oko 2000AUD mjesečno, a dvokrevetni stan oko 4800AUD mjesečno. 

Valja napomenuti da su cijene stanarina u Australiji prikazane tjedno, ne mjesečno. Stoga, imajte to na umu ukoliko budete pretraživali stanove kako se nebi zbunili i pomislili da je 500$ cijena mjesečne stanarine!

TROŠKOVI HRANE

Zadnja istraživanja pokazuju da prosječni Australac mjesečno potroši oko 600AUD na namirnice. Naravno, ta brojka uvelike ovisi o prehrambenim navikama i o tome radi li se o samcu ili obitelji s nekoliko djece.

Dolje možete naći prosječne cijene osnovnih namirnica:

• Kruh: 4AUD
• Mlijeko (1L): 3AUD
• Kilo jabuka; 7.50AUD
• Kilo naranča: 6AUD
• Kutija jaja (6 jaja) – 5AUD
• Pileća prsa (1kg) – 15AUD
• Svinjetina (1kg) – 20AUD
• Mljeveno meso – 10AUD
• Goveđe mljeveno meso (1KG) – 15AUD
• Voda (1L) – 2.50AUD
• Coca-cola (1L) – 4AUD
• Kinder bueno (1 komad) – 2AUD
• Kutija cigareta (Bijeli Marlboro) – 54AUD 
• Boca vina (1L) – 20AUD
• Boca viskija (Jack Daniels – 700ml) – 62AUD

Budući da su ovo prosječne cijene namirnica, neke namirnice mogu koštati više ili manje od navedenog, ovisno o tome jesu li to namirnice robne marke ili određenog branda. Ukoliko vas zanimaju detaljnije cijene, možete pogledati stranice najvećih nacionalnih trgovačkih lanaca, Woolworths i Coles.

REŽIJE

Što se tiče troškova režija, to također uvelike ovisi o životnim uvjetima pojedinca, no dolje možete pronaći prosječne cijene režija po kućanstvu u Australiji:

Struja: 120AUD mjesečno

Plin: 65AUD mjesečno

Voda: 68AUD mjesečno

Internet: 80AUD mjesečno

Struja, voda i plin se većinom plaćaju kvartalno, odnosno svaka 3 mjeseca, dok se internet plaća svaki mjesec.

PRIJEVOZ

U usporedbi sa Hrvatskom, cijene goriva u Australiji su jeftinije, s time da je trenutno prosječna cijena goriva 1.80AUD po litri. Ipak, budući da su njihovi gradovi rasprostranjeniji od europskih gradova, auto je prijeko potreban za svakodnevni život. Vrlo je moguće da se do najbližeg dućana morate voziti 15 minuta autom, a posao vam je udaljen 30 km od kuće. To znači da ćete svakodnevno autom preći puno veće udaljenosti nego netko tko živi u Hrvatskoj.

Ukoliko se često koristite javnim prijevozom, to bi vas moglo doći oko 200AUD mjesečno, ovisno o gradu i koliko koristite javni prijevoz. Nažalost, javni prijevoz je često razočaravajući te gotovo i nepostojeći izvan većih gradova, a zbog velikih udaljenosti ste primorani posjedovati auto.

ZDRAVSTVO

Zdravstvo u Australiji nije jeftino. Iako država pokriva dio troškova svojim građanima, dio troškova morate izdvojiti iz svog džepa. Ako trebate ići kod doktora opće prakse ili vaditi krv, u većini slučajeva nećete morati ništa platiti. No, ako vas doktor opće prakse pošalje na pregled kod specijalista, to vas može koštati između 200-400AUD po pregledu, s time da vam država subfinancira dio tog iznosa (većinom između 15-30%). 

Svaki specijalist ima svoje cijene, stoga je prilikom naručivanja preporučljivo provjeriti koliko će vas doći pregled i upitati pokriva li dio tog iznosa država. Ukoliko pokriva, najbolje je provjeriti  o kojem se iznosu radi kako se ne biste iznenadili kada se pojavite na pregledu i saznate da trebate platiti cifru veću od očekivane. 

A ukoliko trebate posjetiti zubara, taj odlazak bi vas mogao skupo koštati, posebice ako morate vaditi zub ili liječiti kanale korijena zuba, jer država ne pokriva ništa. Mene je primjerice liječenje kanala jednog zuba došlo 2000AUD, a možete zamisliti koliko koštaju implatanti i zubne proteze! Briga o zubima i popravljanje zuba u Australiji može biti toliko skupa da mnogo Australaca odlazi na Tajland popraviti zube jer ih sa svim dodatnim troškovima (avionske karte, hotel) popravak zubi na Tajlandu i dalje košta manje nego u Australiji. 

Postoji i privatno zdravstveno osiguranje koje nije obavezno za građane Australije i koje vam onda pokriva veći dio zdravstvenih troškova, kao i neke troškove odlaska kod zubara, primjerice dva pregleda kod zubara godišnje. Koje troškove privatno zdravstveno osiguranje pokriva i u kojem postotku, ovisi o polici osiguranja koju plaćate i bitno se o svemu tome informirati prije nego li se odlučite plaćati osiguranje kako biste bili sigurni da vam se uopće isplati plaćati dodatno privatno osiguranje.

Ipak, ukoliko ste pripadnik nižeg socio-ekonomskog staleža ili ste osoba sa invaliditetom, država vam pokriva puno veći dio zdravstvenih troškova, no ne i troškove odlaska zubaru. Djeci do 18.godine života država pokriva popravak zubi do 500AUD godišnje, što i nije tako puno s obzirom da vas samo jedan posjet zubaru može toliko koštati! Za zubne aparatiće morate izdvojiti iz svog džepa, a cijene se kreću od 5000-15000AUD! Želite imati lijepe zube? Za to ćete morati i dobro platiti!

Nasreću, većinu lijekova na recept pokriva država te vi morate nadoplatiti malu cifru. Osobno nikada nisam nikada morala platiti više od 10AUD.

Osobe koje nemaju australsko državljanstvo ili PR (permanent residency) moraju plaćati privatno osiguranje i nemaju pravo na subvencionirano javno zdravstvo od države.

OBRAZOVANJE

Baš kao i zdravstvo, obrazovanje u Australiji može biti skupo. Postoje javne i privatne škole, no mnogo roditelja šalje djecu u privatne škole zbog bolje kvalitete obrazovanja. Cijena školske godine za jedno dijete u privatnoj školi može iznositi između 5000-35000AUD, ovisno o školi i njenom prestižu. 

Ukoliko se nakon završetka srednje škole odlučite ići na fakultet, to vas također može skupo koštati, no australska vlada kao pomoć nudi studentske kredite svojim građanima. Većina studenata koristi studentske kredite kako bi završili studij, a studentski krediti funkcioniraju na način da studenti ne plaćaju ništa dok ne počnu raditi i zarađivati određenu svotu novca. Jednom kada počnu zarađivati tu svotu, država uzima određen dio poreza iz plaće za otplaćivanje studentskog kredita. Više o studiranju u Australiji i troškovima školarna možete pročitati ovdje.

OSTALI TROŠKOVI

Ostali troškovi života ponajviše ovise o životnom stilu pojedinca i interesima, no ovdje ću navesti najčešće troškove:

• Prosječna članarina za teretanu: 60AUD mjesečno

• Prosječni trošak vrtića za dijete: 118AUD po danu (da, jako skupo!)

• Prosječna cijena šišanja: 30AUD za muškarce, 60-200AUD za žene, ovisno o dužini kose 

• Prosječna cijena večere u restoranu (3 slijeda): 80UAD po osobi

• Prosječna cijena kino ulaznice: 20AUD

• Prosječna cijena Heineken pive (0.5l) u baru: 8AUD

• Prosječna cijena čaše vina u baru: 10AUD

• Prosječna cijena take-away kave: 4AUD

• Najnoviji Macbook Pro: 3200AUD

Generalno ćete za isti mobitel ili laptop platiti nižu cijenu u Australiji nego u Hrvatskoj. Uspoređujući neke modele laptopa u oboje zemlje, cijene su bile osjetno više u Hrvatskoj. 

Cijene odjeće popularnih brandova poput Nike, Adidas, H&M itd. su većinom iste kao i u Hrvatskoj, no postoje outleti gdje se može pronaći odjeća popularnih brandova po puno nižim cijenama. Osim odjeće svjetskih brandova, odjeća je generalno dosta skuplja u odnosu na Hrvatsku, osim ako ne kupujete u jeftinijim dućanima gdje je i kvaliteta robe lošija. 

Roba luksznih brandova poput Michael Kors, YSL, i ostalih je uglavnom malo jeftinija u odnosu na Hrvatsku, kao i cijene nekih brendova kozmetike.

Prema svemu navedenome, kako bi vi ocijenili životni standard u Australiji? Mislite li da je prosječna australska plaća dovoljna za troškove života?

The post TROŠKOVI ŽIVOTA U AUSTRALIJI appeared first on I WOKE UP IN DOWN UNDER.

1. PRIRODNE OPASNOSTI

Australija je poznata po napadima morskih pasa i najotrovnijim zmijama i paucima. I to nažalost nije samo mit. Pauci su doista posvuda, a jedan od najpoznatijih paukova kojega često možete naći u domovima je huntsman (pauk lovac). Iako je pauk velik i neugodnog izgleda pa izaziva strah kod mnogo ljudi, nije agresivan i otrovan. Međutim, postoji mnogo otrovnih vrsta tako da je uvijek potrebno biti na oprezu. Treba se paziti zmija, posebice ukoliko provodite vrijeme na otvorenom izvan naseljenih mjesta, ali i u gradovima. U nekim ‘divljim’ gradskim parkovima možete vidjeti znakove koji upozoravaju na opasnost od zmija. I vjerujte mi, shvatite ovaj znak ozbiljno! Nekoliko mjeseci nakon preseljenja u Australiju šetala sam se parkom u Sydneyju i ugledala smeđu zmiju…Moram li reći da sam pobjegla glavom bez obzira u suprotnom smjeru?

A osim na kopnu, opasnosti vrebaju i u vodi…Zbog jakih morskih struja, nije preporučeno udaljavati se od obale, a neke meduza koje žive u australskim morima, mogu izazvati smrt. Napadi morskih pasa su rijetki, ali ne i neobični. Prije nekoliko mjeseci, morski pas je napao kupača na plaži u Sydneyju koji je izgubio život. 

A osim navedenih opasnih životinja, tu je i vrlo opasno sunčevo zračenje! Nad Australijom se nalazi ozonska rupa zbog koje je UV zračenje pojačano. Zaboravite na SPF +15 ili +30, ovdje se koristi samo +50. Iz vlastitog iskustva mogu potvrditi da je sunce veoma opasno! Prije nekoliko mjeseci sam provela cijeli dan na otvorenom i nanovo nanosila kremu svakih 2-3 sata, no pretpostavljam da nisam stavila dovoljno kreme na stopala i ondje sam izgorila. Osim ljeti, sunce je opasno i zimi, tako da ukoliko planirate provoditi dosta vremena na otvorenom, obavezno se namažite zaštitnim faktorom i zimi!

2. DALJINA

Svi znaju da je Australija daleko. I ja sam to znala prije negoli sam se preselila u Australiju. Ali tek nakon preseljenja sam shvatila koliko je sve zaista daleko i koliko to utječe na vaš život. Za razliku od dijaspore u Njemačkoj ili Irskoj koji doma dolaze nekoliko puta godišnje, ta mogućnost je otežana za nas koji živimo u Australiji. Čak i ako imate dva tjedna  godišnjeg, zbog skupoće avionske karte i duljine putovanja (najmanje 24 sata u jednom smjeru) puno je teže otputovati doma nego nekome tko živi u Europi. Odsječeni ste od obitelji i prijatelja. Kada vama završava dan i spremate se u krevet, njima dan tek počinje. To znači da ih ne možete samo nazvati kada poželite već uvijek morate imati na umu da postoji velika vremenska razlika. 

Živeći u Europi, navikla sam da za sat vremena vožnje možete biti u drugoj državi. U Australiji se vozite avionom četiri sata i još uvijek ste u istoj državi. Let od Sydneyja do Pertha traje pet sati! Ukoliko planirate odmor izvan Australije na to ćete morati biti spremni izdvojiti nekoliko tisuća dolara, posebice u zadnje vrijeme kada su avionske karte jako poskupile zbog korona krize. 

Osim što je Australija udaljena od ostalih kontinenata, udaljenosti unutar zemlje su također velike. Gradovi su jako rašireni pa, osim ako ne živite u bližem centru, auto vam je prijeko potreban. Nije neobično da se najbliži supermarket ili stanica za vlak nalaze 20 minuta vožnje autom od vaše kuće ili da izgubite 1-2 sata na putovanje do posla. Također, gradski prijevoz zaostaje za drugim naprednim zemljama. Na primjer, Sydney trenutno ima samo jednu podzemnu liniju, vlakovi često kasne ili su otkazani, a autobusi za neke udaljenije gradske kvartove prestaju voziti u 6 popodne. Javni prijevoz u manjim gradovima je često još lošiji ili nepostojeći. Zbog ovih razloga, u Australiji svi voze auto već od 17-te ili 18-te godine. 

Međugradske udaljenosti su također velike, tako da većina ljudi putuje avionom iz jednog grada u drugi. Naravno, takve udaljenosti oduzimaju dosta vremena u danu što utječe na kvalitetu života i količinu slobodnog vremena, kojeg ako radite od ponedjeljka do petka i nemate baš previše. 

3. NEDOSTATAK POVIJESTI I IDENTITETA

Australija je relativno nova zemlja koja je potpunu neovisnost od Velike Britanije stekla tek 1942.godine. Budući da sam većinu života provela u Hrvatskoj i putovala po zemljama Europe, navikla sam na bogatu tisućljetnu povijest i jasno izražen identitet europskih naroda. Svaka zemlja Europe ima svoju povijest, jezik, kulturu i običaje. Fascinantno je kako se na tako malom prostoru razvilo toliko različitih država, kultura i jezika.

Australija je potpuna suprotnost tome. Nema dugu povijest i jasno razvijen identitet, a u gradovima možete naći tek poneke povijesne građevine koje datiraju iz 19. stoljeća. Za usporedbu, najstarija građevina u Australiji, Elizabeth farm, je izgrađena u 18.stoljeću, dok najstarija građevina u Hrvatskoj, Augustov Hram, datira iz 2. stoljeća prije Krista. 

Upravo zbog ove kratke nacionalne povijesti, identitet i kultura australskog naroda je još uvijek u nastajanju. Nekoliko puta sam doživjela da se osoba rođena u Australiji izjašnjava kao Talijan, Nijemac ili Hrvat, iz razloga što su im bake i djedovi emigrirali iz jedne od tih zemalja, iako oni osobno nikada nisu posjetili tu zemlju, ne pričaju jezik i ništa ih ne veže ondje, osim njihovog podrijetla. Iako mi je to neobično budući da se s nečim sličnim nisam susretala odrastajući u Hrvatskoj, to je i razumljivo budući da je Australija jedna od zemalja sa najvećom stopom imigranata.

Čak je 49% stanovništva rođeno izvan Australije ili im je jedan od roditelja rođen izvan Australije, a 23% Australaca kod kuće ne govori engleski jezik. Nacionalni identitet Australije se dosta promijenio u zadnjih 50 godina, a današnja Australija je spoj različitih kultura i naroda. Zadnjih nekoliko godina sve više i više migranata dolazi iz azijskih i arapskih zemalja tako da se demografija Australije drastično mijenja. Ako prošetati nekim dijelovima Sydneyja, na trenutak ćete zaboraviti da se nalazite u Australiji i osjećati ćete se kao da se nalazite u nekim dijelovima Azije.

Iako je Australija multikulturalna zemlja gdje se rasizam i diskriminacija osuđuju, prikriveni rasizam i dalje postoji. Statistike pokazuju da je svaki pet Australac doživio neki oblik rasizma, posebice pripadnici muslimanske vjeroispovijesti. 

A zbog nedostatka povijesti i identiteta, ne postoji ni tradicionalna australska kuhinja. Ako pitate Australca da vam preporuči neko od njihovih tradicionalnih jela, preporučiti će vam Vegemite, što je zapravo vrsta namaza koji se stavlja na tost. Za nekoga tko dolazi iz zemlje gdje imamo bogatu kuhinju i različita tradicionalna jela iz svakog kutka države, to me veoma iznenadilo. Moderna australska kuhinja je zapravo spoj različitih kuhinja iz cijeloga svijeta, no tradicionalna australska jela ne postoje. To naravno ne znači da ćete u Australiji ostati gladni jer zbog velikog broja migranata možete naći razne kuhinje svijeta, od talijanske, meksičke, tajlandske, do korejske. 

4. STIL ŽIVOTA

Već sam u jednom od prethodnih postova pisala kako Australci pridaju veliku važnost poslu i karijeri, a velike udaljenosti u većim gradovima ostavljaju malo slobodnog vremena preko tjedna. Iz tog razloga, socijalni život se odvija uglavnom preko vikenda. A čak i tada, ukoliko vam prijatelj živi na drugom kraju grada, druženje ćete morati organizirati tjednima ranije. Upravo zbog individualističkog načina života, fokusa na materijalna bogatstva i velikih udaljenosti u velikim gradovima, prijateljske i obiteljske vrijednosti nisu toliko jako izražene kao u hrvatskome društvu.

Iako su ljudi generalno ljubazni i druželjubivi, odnosi su dosta površni i puno je teže stvoriti neka dubinska prijateljstva. To može stvoriti osjećaj usamljenosti i otuđenosti, posebice ako ste odrasli u zemlji sa drugačijim stilom života i kulturnim vrijednostima. Ono što meni najviše fali su socijalna druženja preko tjedna, poput odlaska na kavu s prijateljima i više slobodnog vremena za bavljenje hobijima. Nedostaje mi onaj osjećaj da se život od ponedjeljka do petka ne vrti samo oko posla i zarađivanja novaca i dublji, istinski odnosi koji se ne svode samo na viđanje svakih par mjeseci i dogovaranje tjednima unaprijed. 

Osim toga, ubrzan način života u velikim gradovima i nedostatak vremena često dovodi do nezdravog načina života. Kava se kupuje za van (take away), za ručak se jede brza hrana, a zbog velikih udaljenosti svugdje se vozi autom. Food court u shopping centru vikendom vrvi obiteljima koje su došle u McDonalds ili neki drugi lanac brze hrane na ručak. Ako putujete autocestom i želite stati nešto pojesti, u ponudi ćete naći samo lance brze hrane, poput McDonaldsa ili KFC-a, a vrlo vjerojatno i food court u blizini vašeg posla ne nudi puno zdravije opcije za ručak. 

Uz to, u Australiji se sve zatvara vrlo rano, što znači da ćete teško moći negdje popiti kavu iza 4 popodne, ako ste gladni iza 9 navečer većina restorana više ne poslužuje hranu, a ako želite otići u popodnevni shopping, zaboravite na to jer se dućani zatvaraju u 5 popodne. Radite od ponedjeljka do petka od 9 do 5? Vaš doktor također. Trebate u banku? Nažalost, banka također radi do 5 popodne. Želite otići na poštu nakon posla? Pošta se zatvorila u 5 popodne…U Australiji se život odvija rano, za razliku od Hrvatske, što zahtijeva promjenu nekih navika i prilagodbu na drukčiji stil života.

5. NANNY STATE

Australija se često naziva ‘’nanny state’’ zbog svojih strogih pravila i zakona. I dok neka pravila i zakoni doprinose dobrom uređenju države, nekada ti zakoni mogu biti malo i pretjerani. Na primjer, na australskim autocestama ne smijete voziti više od 110 km/h, a na autocestama unutar grada 80 km/h. Da biste dobili punu, neograničenu (full-licence) vozačku dozvolu treba vam čak 3 godine od položenog vozačkog ispita! Ako vozite prebrzo, vrlo vjerojatno će vas uslikati jedna od brojnih kamera na cestama i na kućnu adresu će vam stići kazna. Ukoliko nemate punu vozačku dozvolu, nakon samo nekoliko prekršajnih bodova, biti će vam oduzeta vozačka dozvola na tri mjeseca. A za vrijeme praznika i blagdana, za ikakav prekršaj dobivate dvostruko više kaznenih bodova. 

Želite se opustiti u noćnom izlasku? Zaštitar ispred kluba ili kafića vas ima pravo pitati koliko ste pića popili i ne dopustiti ulazak. Popili ste par rundi? Konobar vam može odbiti prodati alkoholna pića ako smatra da ste previše popili. Kratka žestoka pića (shootere) je zabranjeno prodavati u barovima kasno navečer, a alkohol možete kupiti samo u posebnim dućanima (liquor stores) koji imaju licencu za prodaju alkohola. 

Kazne tijekom lockdowna za prekršaje poput nenošenja maski, izlaska za vrijeme pripisane samoizolacije, ili davanja krivih informacija su iznosile i do 5000$, a Australija je tek prije manje od 6 mjeseci u potpunosti otvorila svoje granice, nakon više od dvije godine zatvorenih granica zbog pandemije koronavirusa. Zbog strogog režima lockdowna, više od 500 000 ljudi se odselilo iz savezne države Viktorije, a Melbourne je proglašen gradom koji je proveo najviše vremena na svijetu u lockdownu (čak 262 dana 2021.godine!) 

Ovo su samo neki od primjera s kojima se svakodnevno susrećete živeći u Australiji. Iako podržavam zakone koji pridonose uređenju države, strogi režim može imati i negativne psihološke posljedice. Primjerice, stroge mjere zbog koronavirusa su imale negativan učinak na psihološko stanje Australaca i uzrokovale anksioznost, depresiju i suicidalne misli kod mnogih.

The post 5 LOŠIH STRANA ŽIVOTA U AUSTRALIJI appeared first on I WOKE UP IN DOWN UNDER.

SUSTAV VISOKOG OBRAZOVANJA U AUSTRALIJI

U Australiji trenutno postoji 39 sveučilišta, a od toga se 7 nalaze na listi 100 najboljih sveučilišta na svijetu. Australski sustav visokog obrazovanja se dijeli na višu školu (associate degree), preddiplomski studij, diplomski studij i doktorat.

Associate degree ili viša škola je studij u trajanju od dvije godine i najniži je stupanj visokog obrazovanja. Ovakav tip studija je većinom ponuđen na koledžima i samo ponekim sveučilištima, a fokusiran je na praksu i pripremu studenata za tržište rada u odabranom zanimanju.

Preddiplomski studij u principu traje tri godine, no postoje i studiji koji traju četiri, pet ili čak šest godina. To su većinom dvopredmetni studiji (double degrees), gdje nakon završetka studija imate dvije diplome, primjerice diplomu iz prava i inženjerstva (Bachelor of Law/Bachelor of Engineering), što znači da možete raditi i kao pravnik i kao inženjer. Većina studenata u Australiji odlazi samo na preddiplomski studij jer ste nakon preddiplomskog studija u potpunosti kvalificirani za početak karijere. Meni je u početku bilo čudno kada bih rekla Australcima da sam na diplomskom studiju, a oni bi na to pozitivno reagirali i pohvalili me jer se u Hrvatskoj većina studenata odlučuje ići na diplomski studij i na to se ne gleda kao nešto posebno.

Nakon završetka preddiplomskog studija, studenti koji žele mogu upisati Honours, što je zapravo jedna dodatna godina u kojoj vrše istraživanje o nekoj temi iz područja studija i pišu rad. Većina preddiplomskih studija ne zahtjeva obavezno pisanje završnog rada, već diplomu steknete kada ste položili sve predmete, tako da je Honours dobra opcija za studente koji žele vršiti neko istraživanje, raditi kao asistent na sveučilištu ili upisati doktorat. 

Diplomski studij u Australiji traje jednu ili dvije godine i uglavnom je fokusiran na specijaliziranje u području u kojem radite. Primjerice, ukoliko ste završili preddiplomski studij psihologije, no izričito vas zanima obrazovna psihologija ili psihologija djece i želite se daljnje u tome specijalizirati, upisati ćete diplomski studij. Često je uvjet za upis diplomskog studija radno iskustvo u području u kojem se želite specijalizirati, primjerice da imate 2-3 godine radnog iskustva kao psiholog. To pravilo ne vrijedi za sve diplomske studije i uistinu ovisi o području studija koje vas zanima. Osim proširenja znanja, diplomski studij se često upisuje ukoliko želite promijeniti karijeru. Studirali ste ekonomiju na preddiplomskom studiju, no onda ste shvatili da vam se ipak ne sviđa raditi kao ekonomist i želite postati grafički dizajner? Možete upisati diplomski studij iz grafičkog dizajna i postati grafički dizajner. Meni se jako sviđa ta fleksibilnost i to što u većini slučajeva možete bez problema promijeniti karijeru ako ste shvatili da ono što ste odlučili studirati sa 18 godina nije za vas. 

Diplomski studiji se dijele na Masters by coursework i Masters by research. Masters by coursework je klasičan diplomski studij  gdje slušate kolegije i kada položite kolegije, dodijeljena vam je diploma. Većina diplomskih studija ne zahtijeva obavezno pisanje diplomskog rada, no nude tu opciju ukoliko želite pisati rad. Masters by research je više usredotočen na istraživanje i pisanje obaveznog diplomskog rada pa ako vas zanima rad u akademiji, onda je to dobar izbor. 

Ukoliko želite nastaviti obrazovanje nakon preddiplomskog studija, no ne želite ići na diplomski studij, sveučilišta nude opcije poput Graduate Certificate i Graduate Diploma. Graduate Certificate vam nudi opciju slušanja samo nekolicine kolegija sa diplomskog studija i traje 6 mjeseci. Graduate Diploma traje godinu dana i nudi vam opciju slušanja većeg broja kolegija sa odabranog diplomskog studija.

Osim preddiplomskih i diplomskih studija, postoje i integrirani studiji. To je većinom studij medicine, dentalne medicine i farmacije. Integrirani studij traje pet ili šest godina i nakon završetka studija dobijete titulu magistra (npr.Bachelor of Pharmacy and Management/Master of Pharmacy Practice). 

FLEKSIBILNOST

Akademska godina u Australiji počinje krajem veljače ili početkom ožujka i traje do kraja studenog. Prvi semestar završava krajem lipnja, a drugi semestar počinje početkom ili sredinom kolovoza, tako da studenti imaju 4-5 tjedana zimskih praznika. Također postoji i mid-semester break koji traje tjedan dana oko Uskrsa i tjedan dana u listopadu. Nakon završetka predavanja, počinje STUVAC week (study vacation), tjedan dana kada studenti nemaju predavanja i mogu se pripremati za nadolazeći ispitni rok. Postoje dva ispitna roka i na ispit se može izaći dva puta.

Studenti slušaju 4 kolegija po semestru. Meni je to bilo veliko iznenađenje, budući da sam u Hrvatskoj kao dvopredmetni student imala po 10 kolegija u semestru. Studenti mogu birati kada će slušati predavanja, na primjer imate nekoliko ponuđenih opcija iz svakog kolegija i vi u sustavu izaberete koja vam najbolje odgovara. Niste jutarnji tip? Izabrat ćete predavanja popodne. Želite imati više slobodnih dana? Možete staviti sva predavanja u dva dana. Ovo me također jako iznenadilo jer u Hrvatskoj nisam imala ni približno takvu fleksibilnost već je moj raspored ovisio o rasporedu odjela i grupi u koju bi me profesori stavili. Mogućnost izbora vam dopušta da lakše uskladite obaveze izvan faksa, poput posla i kojekakvih drugih obaveza. 

Studijski programi također nude veliku fleksibilnost i različite opcije. Želite studirati pravo i fiziku ili računovodstvo i kineski jezik? To je moguće! Možete krojiti studij po vašoj mjeri i izabrati ono što vas interesira, makar su ti interesi u potpunosti različiti! Ne želite studirati full-time, već uz studiranje želite raditi? Možete studirati part-time sto znači da ćete imati samo dva kolegija po semestru!  A ako se osjećate preopterećeno sa 4 kolegija po semestru ili želite imati više slobodnog vremena za posao ili izvannastavne aktivnosti, možete odlučiti slušati samo 3 kolegija po semestru i produžiti vrijeme studiranja. Za neke kolegije također postoji opcija slušanja tijekom zimskih ili ljetnih praznika. Na primjer, ja sam jedan kolegij odslušala tijekom ljetnih praznika te si time malo rasteretila obaveze na faksu tijekom semestra.

Ovisno o studiju i kolegijima, ocjene se ne temelje uvijek samo na ispitima, već i na nekakvim projektima, seminarima ili praksi. Ja tijekom svog diplomskog studija nisam imala nijedan ispit, već su mi se sve ocjene temeljile na seminarima, istraživačkim radovima, projektima i praksi. U principu, diplomskoj studiji imaju manje ispita nego preddiplomski studiji no to uistinu ovisi o onome što studirate. Primjerice, ako studirate pravo, vjerojatno ćete imati više ispita nego netko tko studira dizajn. 

Iako sam imala 4 kolegija po semestru, često su mi oduzimali dosta vremena, jer svaki tjedan imate nekakve zadatke. U Hrvatskoj sam imala neke kolegije koji su zahtijevali konstantan rad, no za neke kolegije sam trebala zagrijati stolicu samo pred ispite, dok je u Australiji svaki kolegij zahtijevao konstantan rad.

Jedna od bitnih razlika koju bih istaknula između studiranja u Hrvatskoj i Australiji je odnos profesora i studenata. U Hrvatskoj je taj odnos jako formalan, dok je u Australiji veoma ležeran. Mnogi profesori, uz rad na fakultetu, rade u području koje predaju. Na primjer, profesor medicine radi kao doktor u bolnici ili profesor novinarstva radi kao novinar za radioteleviziju. Profesore se oslovljava sa njihovim imenom, a e-mailovi se pišu ležerno, bez korištenja formalnih izraza. Većina profesora će vam rado izaći u susret ukoliko iz opravdanih razloga niste stigli napisati rad na vrijeme ili niste bili u mogućnosti ispuniti neku drugu obavezu. Meni je isprva bilo čudno naviknuti se na ležeran i prijateljski odnos sa profesorima gdje će profesor popiti s vama kavu u pauzi tijekom predavanja, no moram priznati da je ta pozitivna i ohrabrujuća atmosfera jedna od najboljih stvari koju sam iskusila studirajući u inozemstvu. 

IZVANNASTAVNE AKTIVNOSTI

Osim različitih opcija studentskih programa, na sveučilištu postoje razna društva (Societies) u koje se možete učlaniti, upoznati druge studente, sudjelovati u različitim aktivnostima i steći nova znanja. Na sveučilištu na kojem sam ja studirala postoji preko 200 Societies, od onih vezanih uz studij poput Archaeology ili Business Society do religioznih i smiješnih, poput Dog Society ili Pokemon Society. Neka su uistinu korisna jer dovode poslodavce, nude program mentorstva i omogućuju vam da se povežete s ljudima koji rade u struci. Također možete postati predsjednik društva, event organizator, social media coordinator i slično, čime možete steći nove vještine i obogatiti životopis.

Osim raznih društava, sveučilišta organiziraju poslovne sajmove, radionice i događaje na kojima dovode domaće i strane poslodavce. To je izvrsna prilika za informiranje o tome kako dobiti posao u željenoj firmi, kako izgleda radni dan i kako izgleda selekcijski proces.

TROŠKOVI ŠKOLARINE

U Australiji školarine mogu biti jako visoke. Iz tog razloga, australska vlada omogućuje svojim državljanima dizanje studentskih kredita koje otplaćuju jednom kada počnu raditi i zarađivati dovoljnu svotu novaca. Trenutno ta svota novaca iznosi 47000AUD godišnje, što znači da ako zarađujete ispod 47000AUD godišnje, nećete plaćati ništa dok ne počnete zarađivati tu svotu. Za usporedbu, raspon plaća nakon završetka fakulteta se trenutno kreće između 50 000-75000AUD godišnje, ovisno o struci. Što vise zarađujete, to će vam država uzimati veći postotak od plaće za isplatu kredita. U prosjeku Australcima treba gotovo 10 godina da otplate studentski kredit. Osim studentskih kredita, australska vlada nudi limitirani broj mjesta za sufinanciranje studija, što znači da vlada plaća većinu školarine (oko 80%), a student plaća ostatak (između 3000AUD i 12000AUD godišnje, ovisno o fakultetu).

Australska vlada sufinancira samo određen broj smjerova, ponajviše na preddiplomskoj razini i samo nekolicinu na diplomskoj razini, tako da je pri odabiru fakulteta to bitno uzeti u obzir. Valja napomenuti da su ove opcije dostupne jedino australskim državljanima, tako da strani studenti u potpunosti moraju snositi troškove školovanja sami. Naravno, postoje razne stipendije koje su dostupne domaćim i stranim studentima, koje u potpunosti ili djelomično pokrivaju troškove školovanja. Neke od njih koje su dostupne hrvatskim državljanima možete pogledati ovdje. 

Cijene preddiplomskih studija se kreću između 20 000-50 000AUD po godini, a diplomskih studija između 30 000 – 70 000AUD, ovisno o sveučilištu i odabranom smjeru. Na primjer, godišnja školarina za studenta medicine je skuplja od školarine za studenta likovne umjetnosti. U svakom slučaju, studiranje u Australiji, posebice za inozemne studente, može biti jako skupo! 

KAMPUSI

Kampusi australskih sveučilišta su veliki i na njima se nalazi sve što vam treba. Od zgrada fakulteta, referade i knjižnica, do zubara, doktora, dućana koji prodaju tehnološku opremu i ljekarni. Uistinu ne morate odlaziti s kampusa jer ćete tamo naći sve što vam je potrebno. Neke knjižnice i prostorije su otvorene 24 sata na dan, tako da ako ste noćni tip, možete preko noći učiti u knjižnici ili odmarati u jednoj od prostorija sa kaučima. 

Studentski domovi se uglavnom nalaze na kampusu ili u blizini kampusa i većinom su vrlo moderno opremljeni. Nude se jednokrevetne, dvokrevetne ili trokrevetne sobe, a neki studentski domovi imaju i cijele stanove gdje možete živjeti i imati svoju sobu. Također postoje i opcija življenja u kućama koje su u vlasništvu sveučilišta, gdje dijelite prostor sa drugim ljudima i imate svoju sobu. Nažalost, studentski domovi nisu jeftini kao što je to slučaj u Hrvatskoj! Dapače, za neke studentske domove ćete izdvojiti puno više nego što bi izdvojili u stanu sa cimerima! Pa ipak, iako studentski domovi nisu jeftini, neki studenti se na to odlučuju zbog stanovanja u blizini fakulteta i pravog studentskog iskustva koje dobijete živeći ondje. 

Na kampusu možete naći cafe barove i restorane gdje možete popiti kavu ili kupiti ručak, no hrana nije jeftina i nešto slično menzama ne postoji (ovo mi je bilo najveće razočaranje!). Također, kvaliteta i izbor hrane nije baš najbolji – zaboravite na svježe kuhanu hranu jer takvo što nećete naći. Ono što je u ponudi su hamburgeri, pizza, pasta, salate, sendviči i azijska hrana…

Kampusi su opremljeni najnovijim kompjuterima, projektorima i laboratorijima. Na primjer, ja sam studirala na fakultetu medija i komunikacija pa smo u sklopu fakulteta imali televizijski i radio studio, te smo mogli posuditi kamere, mikrofone i ostalu tehnološku opremu od fakulteta. Neka sveučilišta nude mogućnost posudbe laptopa ukoliko ste student nižeg socio-ekonomskog statusa, te jednokratnu novčanu pomoć ukoliko možete dokazati da nemate dovoljno novaca za život. 

Na predavanja gotovo svi studenti dolaze sa mini laptopima ili tabletima i tako zapisuju bilješke, pa zamislite moje čuđenje kada sam se prvi tjedan pojavila sa bilježnicom i olovkom na predavanju. Sve je digitalizirano, od upisa na fakultet, plaćanja školarine do predavanja radova. Na primjer, moje sveučilište ima svoju aplikaciju gdje možete pogledati koliko ljudi trenutno čeka red u referadi, naručiti se kod doktora, pogledati gdje se što nalazi na kampusu, dobivati obavijesti o vašem rasporedu i rezultatima i sve ostalo što vam je potrebno. 

The post STUDIRANJE U AUSTRALIJI appeared first on I WOKE UP IN DOWN UNDER.

Veliki Koraljni Greben me fascinirao otkako smo na satu geografije u osnovnoj školi učili o tom prirodnom čudu svijeta. Nažalost, zbog koronavirusa i zatvorenih granica unutar Australije, nekoliko sam puta morala otkazati putovanje. No, dan kada sam mogla posjetiti ovaj predivan dio Australije napokon je stigao.

Otok Whitsunday je najpoznatiji i najveći otok od 74 otoka. Na njemu se nalazi i čuvena plaža Whitehaven beach koju je TripAdvisor ocijenio najboljom plažom na svijetu 2021.godine. 

Budući da je otok Whitsunday nenaseljen, najbolje opcije za smještaj su mjesto na obali Airlie Beach i obližnji otok Hamilton. 

Hamilton island je poznat po luksuznim resortima i nudi najviše opcija što se tiče različitih aktivnosti i zabave, no budući da većina turističkih tura kreće iz mjesta Airlie Beach, mi smo odlučili odsjesti ondje. 

Airlie Beach je malo turističko mjesto na obali od nekih tisućinjak stanovnika, no ondje se nalazi sve što vam treba – supermarketi, restorani, barovi, suvenirnice i dućani sa odjećom. Budući da ondje prevladava tropska klima, prosječna temperatura se kreće između 24-32 °C tijekom cijele godine. Najbolje vrijeme za posjetu je zimski i proljetni period jer je tijekom ljetnih mjeseci (od prosinca do ožujka) kišna sezona. Mi smo ondje išli u veljači i nasreću izbjegli kišu, no sparina se itekako osjetila. Čim smo kročili na lokalni aerodrom, osjetio se težak i sparan zrak. Zanimljivo je da sam jedne noći ostavila ručnik na balkonu kako bi se osušio, no iduće jutro ručnik je i dalje bio mokar zbog količine vlage u zraku, iako se temperatura preko noći nije spuštala ispod 26 stupnjeva.

PALME I PJEŠČANE PLAŽE

Airlie Beach i otoci Whitsunday su pravi tropski raj sa predivnim pješčanim plažama i palmama. Morska voda je jako topla i tirkizno plave boje koja oduzima dah. Nažalost, zbog jako opasnih meduza nije preporučljivo kupati se u moru bez odijela za plivanje, posebice tijekom toplijih mjeseci, od listopada do svibnja. Dvije najopasnije meduze u oceanskim vodama Queenslanda su Box Jellyfish i Irukandji, a ujedno spadaju i među najopasnije meduze na svijetu. U trenutku dodira sa meduzom ne osjetite ništa, no simptomi počnu otprilike pola sata nakon što vas je meduza opekla. Neki od simptoma su ubrzan rad srca, znojenje, mučnina i povraćanje, jaka bol mišića i cijelog tijela, otežano disanje, gubitak svijesti, a često i smrt. Vodička nam je pričala kako je nju jednom opekla meduza Irukandji, te je završila u trodnevnoj komi na intenzivnoj njezi. Dakle, ne isplati se riskirati ulaziti u more (bez odijela za plivanje)! Na plažama se nalaze veliki znakovi koji upozoravaju na opasnosti, a pravilo koje vrijedi za općenito sve plaže u Australiji je pročitati znakove i ako znakovi ne savjetuju ulazak u more, ne ulaziti! 

Kako bi se ljudi ipak mogli osvježiti u vodi, pokraj plaža se često nalaze bazeni i lagune za kupanje, pa tako i u Airlie beach, gdje se laguna nalazi u neposrednoj blizini plaže.

WHITEHAVEN BEACH

Čuvena plaža Whitehaven se rasprostire preko 7 km s južne strane otoka Whitsunday i zbog čistog, bijelog pijeska i prozirne tirkizno-plave boje mora uistinu izgleda kao raj na zemlji! Navodno je čak i Oprah Winfrey prilikom svog posjeta rekla da plaža izgleda bolje nego išta viđeno u knjigama i časopisima. I to je stvarno istina! Ovo je jedno od onih mjesta koje uživo izgledaju čak i bolje nego na slikama! 

Do plaže se može doći jedino organiziranim turama, a putovanje od Airlie beach do otoka Whitsunday traje između jedan i dva sata, ovisno o brzini broda. Cijene tura se kreću između 100-200AUD, a nude se poludnevni i jednodnevni izleti ili višednevno jedrenje oko otočja gdje se spava na jedrilicama. Mi smo se odlučili za jednodnevnu turu koja je uključivala odlazak na vidikovac Hill Inlet, plažu Whitehavan i ronjenje. 

Vidikovac Hill Inlet je najpoznatiji vidikovac na otoku Whitsunday s kojeg se pruža pogled na plažu Whitehavan. Malo je reći da pogled oduzima dah i da nisam mogla prestati gledati u tu prekrasnu tirkizno-plavu boju mora…

Nakon odlaska na vidikovac, spustili smo se do čuvene plaže gdje smo proveli nekoliko sati. Vidjevši plažu uživo, uvjerila sam se zašto je proglašena najboljom plažom na svijetu. More je gotovo prozirno i svijetlo plave boje koja podsjeća na vodu u bazenu. Prosječna temperatura mora je oko 25-26 °C stupnjeva tijekom cijele godine, a ljeti doseže i do 29 °C stupnjeva. Mogu vam reći da je more toliko toplo da ne želite izaći iz njega!

Na plaži smo proveli nekoliko sati i naravno, namazali se sa 50+ zaštitnim faktorom zbog izuzetno jakog sunčevog zračenja (UV indeks 11!) no ipak su mi izgorila stopala. To je samo dokaz koliko je australsko sunce jako te ako imate osjetljivu kožu, najbolje je imati zaštitnu odjeću na sebi cijelo vrijeme. 

BOGATI PODVODNI SVIJET

Popodne smo proveli roneći u jednoj od uvala oko otoka i bilo je fascinantno vidjeti podvodni svijet Koraljnog mora koji sam dosad imala prilike vidjeti samo na dokumentarcima na televiziji. Gdjegod sam okrenula pogled vidjela sam koralje i ribe različitih šarenih boja, od roze do žute. Ono što me jako začudilo je to što se ribe uopće nisu bojale te sam ih gotovo mogla i taknuti. Možda zato što je ulov u ovom području zabranjen i nisu imale negativnog iskustva sa ljudima? Ako je netko od čitatelja iskusni ribolovac, voljela bih saznati odgovor na pitanje. 

Bilo kako bilo, uistinu je bilo predivno vidjeti netaknutu prirodu i bogati podvodni svijet, a jedan od trenutaka koje bih istaknula je trenutak kada sam ugledala veliku morsku kornjaču kako pliva ispred mene. Ono što valja napomenuti je da je striktno zabranjeno dirati koralje tijekom ronjenja jer naš dodir može oštetiti zaštitni sloj koralja. Poznato je da je Veliki Koraljni Greben znatno oštećen u zadnja tri desetljeća, iako se naša vodička s time ne bi složila. Naime, rekla je da ona radi na očuvanju Velikog Koraljnog Grebena kao morski ekolog za australsku vladu i da oni redovito testiraju i analiziraju uzorke koralja koji dokazuju da Veliki Koraljni Greben zapravo ne odumire, već da UNESCO to tvrdi zbog nekakvih političkih razloga. Kome vjerovati, pitanje je sad?

VELIKI KORALJNI GREBEN IZ ZRAKA

Jedna od stvari koju svakako morate napraviti ukoliko budete imali prilike posjetiti ovo mjesto je vidjeti Veliki Koraljni Greben iz zraka. Panoramski let uglavnom traje oko sat vremena i u prosjeku košta između 250AUD i 500AUD po osobi, no mogu se naći ponude i po 150$ po osobi. Nije jeftino, no svakako je jedno iskustvo koje ćete pamtiti cijeli život! 

Let je započeo s aerodroma u Airlie beach i imali smo priliku vidjeti otočje Whitsunday iz zraka – Hamilton island koji sam prethodno spomenula, Hayman island koji slovi kao najskuplji otok gdje odsjedaju zvijezde poput Mariah Carey, Daydream island na kojem se takoder nalaze resorti gdje možete odsjesti i Whitsunday island na kojem se nalazi plaža Whitehaven. 

Dan ranije smo posjetili otok Whitsunday i plažu Whitehavan, a sada smo je imali priliku vidjeti iz zraka i doista se ne mogu odlučiti izgleda li bolje iz zraka ili kad se nalaziš na plaži! 

Let do Velikog Koraljnog Grebena traje jedno dvadesetak minuta jer se greben nalazi iza otočja Whitsunday, na otvorenom moru. Postoje ture koje nude ronjenje direktno iznad Velikog Koraljnog Grebena ili čak i spavanje u podvodnom hotelu, no za tako nešto trebate biti spremni izdvojiti 1000AUD po noćenju. 

Veliki Koraljni Greben čine skupine manjih koraljnih grebena te svaki ima različit naziv, a jedan od zanimljivih je Heart Reef koji ima strukturu srca kojeg smo imali priliku vidjeti tijekom panoramskog leta. 

Vidjeti Veliki Koraljni Greben me podsjetilo koliko je priroda fascinantna i predivna u svakom kutku ovoga svijeta te koliko smo zapravo mali naspram prirode. 

Iako sam dosada posjetila druge dijelove Australije i svaki je zanimljiv na svoj način, ovo je definitivno nešto fascinatno i u potpunosti drukčije od svega što sam dosada imala prilike vidjeti. Ukoliko imate prilike, svakako bih svakome preporučila posjetiti ovaj kutak Australije!

The post OTOCI WHITSUNDAY: RAJ NA ZEMLJI appeared first on I WOKE UP IN DOWN UNDER.

Nakon dvije godine provedene u ovoj dalekoj zemlji, puno mi stvari fali od doma, no u ovom postu otkrivam koje su to po meni stvari koje Australiju čine dobrom zemljom za život. 

1. VRIJEME 

Australija je poznata po ugodnoj i toploj klimi, no to uvelike ovisi u kojem se dijelu Australije nalazite. Primjerice, u Canberri, glavnom gradu Australije, temperature se zimi spuštaju i ispod 0. No, ipak, u većem dijelu Australije prevladava topla klima, a budući da ja ne volim hladnoću, to mi se jako sviđa! Zimi sam preko dana znala nositi majicu kratkih rukava jer nekada temperature u Sydneyju dosežu i preko 20 stupnjeva! Za vrijeme toplijih zimskih dana možete se ići sunčati na plažu u kupaćem kostimu! Otkako sam se preselila u Australiju, zima mi više nije toliko omraženo godišnje doba!

2. VISOK STANDARD ŽIVOTA

Australija je zemlja mogućnosti. Jedna je od zemalja s najvišim životnim standardom i plaćama u svijetu. Trenutno je minimalna satnica 20.33$ po satu, što je oko 92 kn ili 12 eura. Ono što mi se jako sviđa su razne obrazovne i poslovne mogućnosti, kao i fleksibilnost. Primjerice, ukoliko želite biti zaposleni na puno radno vrijeme uz studij, možete studirati part-time i pohađati predavanja navečer nakon posla. Ukoliko vam se ne sviđa škola i želite se baviti nekim zanatom, možete napustiti srednju školu sa 16 godina i pohađati strukovno osposobljavanje ili početi raditi. Također, postoje opcije upisa fakulteta u starijoj životnoj dobi i razne opcije za prekvalifikaciju i promjenu karijere. Različite obrazovne i poslovne prilike pružaju mogućnosti napredovanja u karijeri i dobre zarade. Standard života je osjetno viši od standarda u Hrvatskoj i ostalim zemljama Balkana. Sa prosječnom plaćom, možete si priuštiti auto, najnoviji iPhone i MacBook, odlazak u restoran jedanput ili dvaput mjesečno i putovanje jednom godišnje. Naravno, ovo sve ovisi o individualnom stilu života i potrošnji, no prosječni Hrvat si nažalost teško može priuštiti najnoviji model MacBooka bez velikih odricanja. 

3. UREĐENOST DRŽAVE

Znamo da na Balkanu pravila i zakoni često postoje samo na papiru, da se puno toga odvija preko veze, a da birokracija zadaje glavobolju. U Australiji se zna red i pravila postoje za gotovo sve. Od strogih ograničenja brzine i pravila za parkiranje do prodavanja žestokih pića u barovima i dućanima. Na primjer, alkohol možete kupiti u samo za to posebno namijenjenim dućanima (liquor stores), a ukoliko želite naručiti shooter u baru nakon ponoći, zaboravite na to jer je zabranjeno prodavati vrlo jaka alkoholna pića nakon ponoći. Iako se neki zakoni i pravila mogu činiti pretjerani nekome tko nije odrastao ovdje, uređenost države znači da vam ne treba dvadeset papira kada idete u državne službe i da većinu toga možete obaviti online. Gotovo sve je digitalizirano, a kreditnom karticom možete plaćati svugdje. Ukoliko trebate produžiti vozačku dozvolu ili promijeniti adresu stanovanja to možete napraviti online. Ja sam za prebacivanje inozemne vozačke dozvole trebala ići u jedan od njihovih ureda. Proces prebacivanje je bio brz. U uredu sam izvadila svoj broj na aparatu i kada se prikazao moj broj, otišla sam na šalter gdje sam dala potrebne dokumente, obavila provjeru vida i gdje su me slikali za vozačku. Na šalteru sam također platila trošak vozačke dozvole, a vozačku su mi poslali na moju kućnu adresu unutar dva tjedna. Kao što vidite, nije potrebno kupovati biljege na pošti, odlaziti do banke kako bi platili trošak izdavanja dokumenta i slične muke koje zadaju glavobolju prilikom rješavanja bilo kakve birokracije u Hrvatskoj.

4. DOTICAJ SA RAZLIČITIM KULTURAMA

Australija je multikulturalna zemlja i pruža mogućnosti upoznavanja ljudi i kultura iz različitih dijelova svijeta. Suživot sa različitim kulturama otvara vidike i uči vas prihvatiti ljude sa drukčijim načinom života i pogledom na svijet. Nešto što je vama potpuno normalno je možda jako neobično ljudima oko vas ili obrnuto, no naučite prihvaćati i poštivati različitosti. U velikim gradovima u Australiji je normalno vidjeti različite tipove ljudi poput muslimana i Indijaca obučenih u njihove narodne nošnje, gay parove, ljude različitih odjevnih stilova i religijskih i životnih uvjerenja. Kada se svakodnevno susrećete sa ljudima različitim od vas, to vas podsjeti koliko različitih kultura i načina života postoji i shvatite da nema razloga osuđivati druge ljude zato što izgledaju ili žive drukčije od vas. Nažalost, u mnogim dijelovima svijeta ljudi koji su različiti od većine se osuđuju i bivaju odbačeni od društva. U Australiji možete biti ono što jeste, i nitko vas neće osuđivati. A multikulturalno društvo znači i da postoji mnoštvo različitih restorana i barova za izlazak, idealno za one koje vole isprobavati različite kuhinje! Meksički, vijetnamski, japanski, grčki, talijanski restorani…na vama je samo da birate! U velikim gradovima, poput Sydneyja i Melbournea, nikada vam neće ponestati novih i zanimljivih mjesta za izlazak. 

5. PRIRODNE LJEPOTE

Jeste li znali da je Australija zemlja sa najviše nacionalnih parkova na svijetu, čak 685? Samo u neposrednoj blizini Sydneyja se nalazi vise od deset nacionalnih parkova! Australija je savršena zemlja ako volite provoditi vrijeme na otvorenom, ljubitelj ste prirode i volite planinariti. Osam različitih klima znači da je priroda vrlo raznolika, pa možete vidjeti različitu floru i faunu, od pustinjske i sredozemne vegetacije, tropskih prašuma pa do listopadnih šuma. Ovdje se nalaze neke životinjske vrste koje ne možete naći nigdje drugdje u svijetu, a klokani, koale, australski dingosi i tasmanski vragovi samo su neke od njih. Zbog svoje veličine i prirodne raznolikosti neće vam nedostajati novih mjesta za istraživanje prirode. Ljudi iz cijeloga svijeta dolaze kako bi vidjeli prirodne ljepote i proputovali Australiju kamperom. No, prirodne ljepote se ne nalaze samo izvan gradova, već možete uživati i u mnoštvu prostranih gradskih parkova. Najveći australski grad Sydney je proglašen trećim najzelenijim gradom na svijetu, iza Moskve i Singapura. Čak 46% gradske površine zauzimaju javni parkovi, tako da ne morate dugo putovati ukoliko se zaželite mira i tišine u prirodi. 

Ovdje sam navela neke od najistaknutijih dobrih strana života u Down Under, a u jednom od idućih postova ću pisati o onim lošijim stranama života u ovoj zemlji. Ako ste posjetili Australiju ili ste preselili u neku drugu zemlju, postoje li stvari za koje smatrate da su bolje nego u zemlji u kojoj ste rođeni? Slobodno pišite o tome u komentarima!

The post 5 DOBRIH STRANA ŽIVOTA U AUSTRALIJI appeared first on I WOKE UP IN DOWN UNDER.

Lani sam po prvi puta iskusila Božić i Novu Godinu u Australiji te mogu reći da je to jedan sasvim drukčiji doživljaj nego Božić u Europi.

BOŽIĆNI DUH

Iako ne volim zimu i hladnoću, uvijek bi me obradovali ukrasi i lampice u božićno vrijeme. Obožavala sam se šetati rasvijetljenim gradskim ulicama i jesti fritule i kuhanu hranu na Adventu. Voljela sam taj osjećaj Božića u zraku. Ovdje se tako nešto ne može osjetiti – ne postoje blagdanske kućice, ne prodaje se kuhana hrana i nema klizališta (što je i razumljivo s obzirom na visoke ljetne temperature). Gradovi su okićeni, ali ni približno poput europskih gradova. Božićno drvce se može vidjeti u mnogim dućanima i firmama, a dućani nude razne popuste i poklon pakete.

Božić je odavno postao jako komercijaliziran diljem svijeta, no ovdje se to posebno osjeti. To je vrijeme slavlja i kupnje poklona. Shopping centri vrve ljudima, a slavlja su organizirana u mnogim restoranima, barovima i noćnim klubovima. Svi vole Božić, nebitno jesu li katolici, ateisti ili pripadnici drugih religija, pa tako možete vidjeti pokrivenu djevojku muslimanku kako slika azijsku obitelj sa Djedom Božićnjakom kraj sanjki i snjegovića. Naravno, nemam ništa protiv prihvaćanja drugih običaja i suživota sa različitim religijama i narodima, no ta mi se scena urezala u pamćenje kao izrazito neobična jer takvo što nećete vidjeti u Hrvatskoj. Posebno mi je bilo smiješno vidjeti asocijaciju Božića sa snijegom i sanjkama iako snježni Božić nikada nećete doživjeti u Australiji.

O tome da su Australci pomalo željni iskusiti hladni Božić svjedoči tradicija koja je postala popularna zadnjih nekoliko godina, a to je proslava Božića u srpnju (Christmas in July). Božić se i dalje slavi 25.12., no za one koji su željni iskusiti hladniji Božić, mnogi barovi i restorani nude događaje gdje možete ‘proslaviti’ Božić u srpnju. Ah, kakve sve marketinške trikove neće izmisliti samo kako bi se trošio novac?

Početkom prosinca mnogi ukrašavaju svoje kuće i vrtove te ponekad dekoracije izgledaju poput onih u američkim božićnim filmovima. Primjerice, u Sydneyju postoji nekoliko ulica gdje su sve kuće u nizu ukrašene s lampicama, sanjkama, jaslicama i ostalim božićnim ukrasima. To zaista izgleda kao nešto što sam dosad vidjela samo u američkim filmovima!

BOŽIĆ NA PLAŽI

Budući da ovdje Božić i Nova Godina padaju ljeti, mnoge firme se zatvaraju u razdoblju od sredine ili kraja prosinca pa do početka siječnja (najčešće između 20.12.-10.1.), a radnici odlaze na godišnji odmor. To je vrijeme kada većina ljudi želi iskoristiti svoj godišnji, poput srpnja i kolovoza u Hrvatskoj i ostatku Europe. Prije zatvaranja i godišnjih odmora, većina firmi organizira Božićnu zabavu za svoje zaposlenike u jednom od restorana ili barova.

Australci Božić provode sa obitelji i prijateljima kod kuće, u restoranu na ručku ili večeri ili na plaži. Nakon Božića, 26.12. slavi se ”Boxing Day” kada su se u prošlosti davali pokloni siromašnima, no danas obilježava početak Božićne rasprodaje.

Ja sam prošli Badnjak provela na plaži i bilo je to jako lijepo iskustvo, no nisam imala osjećaj da dolazi Božić, već kao da je to samo jedan u nizu ljetnih dana. Možda jer Božić asociram sa hladnoćom, toplinom doma i Adventom, a ne s plažom. Jednom sam ušla u dućan i vidjela izložene Božićne poklone i ukrase i pomislila da je čudno što je to izloženo tijekom ljeta, a onda sam se sjetila da je Božić ovdje ljeti! Kao što vidite, još uvijek se nisam u potpunosti privikla na Božić uz ljetne vrućine!

NOVA GODINA I SPEKTAKULARNI VATROMET

Oduvijek sam sanjala o proslavi Nove Godine bez smrzavanja i nošenja kaputa. I mogu reći da je odličan osjećaj kada se ne moraš brinuti hoće li ti u odabranoj novogodišnjoj kombinaciji biti prehladno ili kada ne osjećaš hladnoću kako ti nagriza obraze dok gledaš vatromet.

A zbog vremenske zone u kojoj se nalazi, Australija je jedna od prvih zemalja u svijetu koja slavi ulazak u novu godinu, čak 10 sati prije Hrvatske i ostalih srednjoeuropskih zemalja. Vatromet u Sydneyju je jedan od najpoznatijih na svijetu, a o tome govori činjenica da je 1.6 milijuna ljudi uživo pratilo vatromet u novogodišnjoj noći 2020. (prije početka pandemije). To je sve australsku vladu koštalo 6.5 milijuna dolara, a karte za brodove, barove i restorane sa pogledom na luku i vatromet dostižu i do 1000 dolara po osobi. Pretjerano skupo, zar ne? Naravno, uvijek možete otići u jedan od parkova ili ostalih mjesta s pogledom na luku odakle je pogled besplatan, no da biste uhvatili mjesto morate biti spremni doći najmanje nekoliko sati ranije (barem je tako bilo prije koronavirus pandemije).

Jeli vatromet uistinu toliko veličanstven uživo? Definitivno je! To je najljepši vatromet koji sam dosad vidjela, a osjećaj kada stojiš ispod svih tih raznobojnih svijetla na nebu je neopisiv!

Božić i Nova Godina u Australiji je svakako zanimljivo i u potpunosti drugačije iskustvo od božićnih blagdana na sjevernoj polutci, iako moram priznati da mi ponekad fali hladni Božić, božićni sajmovi i kuhana hrana. No, ukoliko nikada niste iskusili Božićne blagdane na +30, a pruži vam se prilika, definitivno bih to preporučila kao jedno zanimljivo iskustvo i potpuno drukčiji doživljaj Božića!

The post BOŽIĆ I NOVA GODINA U AUSTRALIJI appeared first on I WOKE UP IN DOWN UNDER.

Ja sam se preselila u Australiju neposredno prije početka pandemije, tako da ne mogu usporediti život u Australiji prije i nakon pojave koronavirusa. Australiju inače nazivaju ”nanny state” zbog vrlo strogih pravila i velikih kazni ukoliko se prekrše ta pravila. Od strogih ograničenja brzine na cestama do ograničenja u kupnji i ispijanju alkohola, Australija ima pravila za (gotovo) sve. Ovaj strog režim je posebice došao do izražaja tijekom pandemije koronavirusa.

ZATVORENE GRANICE

U usporedbi sa drugim zemljama i tamošnjim brzim širenjem korone, možemo reći da je Australija (bar zasad) jedna od najsigurnijih zemalja na svijetu za život u doba pandemije. Tome, naravno, pridonosi činjenica da je Australija otok, pa kad je u ožujku 2020. zatvorila svoje granice, nitko osim njenih državljana nije smio ući u zemlju. Pri ulasku u zemlju je bila obavezna dvotjedna karantena u hotelu čije su troškove državljani morali snositi sami. (Oko 3000$ za dvotjednu karantenu u hotelu u Sydneyju). Putnici su uglavnom bili smješteni u hotele sa četiri ili pet zvjezdica, no uvjeti karantene su često bili kontroverzna tema pošto se u većini hotela nisu mogli otvoriti prozori, a i gosti su se žalili na kvalitetu hrane. Više od 40 000 Australaca je ostalo ‘zarobljeno’ izvan Australije pošto su zbog ograničenja broja dopuštenih ulazaka u zemlju (tjedno je 3000 ljudi moglo ući u zemlju) čekali na red za ulazak mjesecima.

Državljani koju su htjeli napustiti zemlju su za to morali imati valjan razlog (posao u inozemstvu, bolest ili smrt člana obitelji i slično) i tražiti dopuštenje za izlazak iz zemlje od države. Nakon 18 mjeseci zatvorenih granica, od 1.11.2021. cijepljeni Australci mogu slobodno putovati izvan Australije i pri povratku ići u trodnevnu samoizolaciju kod kuće,  dok necijepljeni Australci još uvijek moraju tražiti dopuštenje za izlazak iz zemlje i za to imati valjan razlog. Od 15.12.2021. oni koji posjeduju određene australske vize mogu ući u zemlju, no turistički posjeti još uvijek nisu dopušteni.

Osim što je Australija u ožujku 2020.zatvorila vanjske granice, također je zatvorila i neke unutarnje granice. Tako primjerice trenutno ne možete putovati iz Sydneyja u Perth, a ukoliko niste cijepljeni ne možete posjetiti savezne države Queensland, Sjeverni teritorij i Južnu Australiju. Tisuće Australaca mjesecima nisu vidjeli svoju obitelj ili prijatelje ukoliko žive u različitim saveznim državama.

STROGI REŽIM LOCKDOWNA

1 slučaj? Lockdown! Da, dobro ste pročitali. Jedna zaražena osoba je u Australiji dovoljna da grad od milijun ljudi pošalje u lockdown. 10 zaraženih osoba? Situacija je već izvan kontrole. Australija koronavirus shvaća vrlo ozbiljno, a najbolji primjer za to je Melbourne, grad koji je proveo najviše vremena na svijetu u lockdownu, čak 245 dana u godini! Mjere tijekom lockdowna su bile jako oštre, pa je tako primjerice bilo dopušteno kretanje samo unutar 5 km od kuće, posjete su bile zabranjene, za putovanja izvan 5km su bile potrebne propusnice, maske su bile obavezne i na otvorenom prostoru, a kazne su dosezale i do 11000$. Organizirani protesti nisu bili dopušteni te je vlada slala policiju i vojsku na ulice kako bi spriječili ljude da dođu na protest. Mnogi koji su sudjelovali u protestima su bili kažnjeni.

Australski mediji su imali jako veliki utjecaj u širenju straha i panike među ljudima. Od početka pandemije, a posebice tijekom lockdowna, svakodnevno su jedine vijesti bile broj novozaraženih i umrlih osoba, cijepljenje, zatvaranje unutarnjih granica, mjesta koja su zaraženi ljudi posjetili, utjecaj koronavirusa na ekonomiju i vijesti o koronavirus krizi u Europi i SAD-u.

Sve je to ostavilo posljedice na psihičko stanje ljudi, a posebice mladih, pa je tako svaki peti Australac iskusio anksioznost ili depresiju.

SVAKODNEVNI ŽIVOT I KOVID POTVRDE

U Australiji je trenutno cijepljeno ukupno 83% stanovništva. Teritorij australskog glavnog grada ima najveću procijepljenost od 95%, a slijede ga savezne države Novi Južni Wales i Viktorija sa 93% i 91%. Cijepljenje je teklo relativno sporo do lipnja 2021.kada su dva najveća grada, Sydney i Melbourne ušli u višemjesečni lockdown. Vlada je popustila lockdown tek kada je procijepljenost u tim državama dosegla 80%.

Trenutno je u nekim saveznim državama kovid potvrda potrebna za ulazak na sva mjesta, osim u supermarket, poštu i banku. Dakle, ukoliko niste cijepljeni, trenutno ne možete otići u dućan odjeće ili na večeru u restoran. Cijepljenje je obavezno za neka zanimanja poput zdravstvenih djelatnika, nastavnika, policijskih službenika, socijalnih radnika i građevinara.

O tome kako izgleda svakodnevni život u Australiji trenutno uvelike ovisi u kojoj se saveznoj državi nalazite i u kojem dijelu te države. Ruralni dijelovi su se generalno susreli sa manje restrikcija i život ondje teče više-manje normalno. Također, život se odvijao relativno normalno u nekim saveznim državama u kojima nije zabilježeno puno koronavirus slučajeva. Dok je pola Europe bilo u nekom obliku lockdowna kroz 2020., u velikom dijelu Australije je sve bilo otvoreno. No ipak dva najveća grada, Sydney i Melbourne su često bili pod nekakvim oblikom restrikcija.

Ja se cijelo ovo vrijeme nalazim u Sydneyju i koronavirus je uvelike utjecao na svakodnevni život. Primjerice, velika većina ljudi radi od kuće od početka pandemije, rad noćnih klubova, velika okupljanja i koncerti su tek odnedavno dopušteni, a cijelu zimu (od lipnja do listopada) smo proveli u vrlo strogom lockdownu. Od početka pandemije, putovanja su bila ograničena, a rad barova i restorana je bio dopušten sa smanjenim kapacitetom. Za ulazak na sva mjesta, pa i u supermarket, treba se ‘čekirati’ koristeći aplikaciju na mobitelu. Necijepljenima nije bio dopušten ulazak nigdje osim u supermarkete od kraja lockdowna (11.10.2021. do 15.12.2021.) kada je vlada odlučila popustiti mjere za svih.

Iako je procijepljenost u Australiji visoka, nova varijanta omikron se trenutno brzo širi. Živimo u jako nepredvidivim vremenima, pa iako je u Sydneyju po prvi put od početka pandemije sve otvoreno, to se brzo može promijeniti. Istina je da Australija nije zabilježila ni približno velik broj koronavirus slučajeva kao primjerice Europa i da je život u većini zemlje tekao koliko-toliko normalno, no Australci su poznati po rigoroznim mjerama i pravilima. Često mjere koje se donesu danas vrijede već od sutra, pa je život sa konstantnom strepnjom i anksioznošću postao svakodnevnica za milijune ljudi.

The post AUSTRALIJA I KORONAVIRUS appeared first on I WOKE UP IN DOWN UNDER.

INDIVIDUALIZAM VS.KOLEKTIVIZAM

Za razliku od hrvatskog društva gdje su prijatelji i obitelj jako bitan dio života, australsko društvo je dosta individualistički nastrojeno. Premda su Australci pretežno prijateljskog duha i rado će popričati s vama, teško da će vas lako prihvatiti u svoj krug prijatelja. Prijateljski odnosi nemaju toliko čvrsto i dubinsko značenje kao u hrvatskoj kulturi te je sasvim je normalno da se prijatelji ili obitelj vide svakih par mjeseci kada se ode na piće ili večeru.

Ako vas pozovu na zabavu kod sebe doma, od vas se očekuje da ćete donijeti piće i hranu sa sobom (često naglašeno byo – bring your own booze). Jednom sam bila na rođendanskoj zabavi gdje je slavljenik (koji nije Australac) kupio sam hranu za goste, a jedna Australka mi je rekla da joj je to prvi put u životu da je došla na rođendansku zabavu na kojoj ima hrane. Čak mi je rekla da je u Australiji prihvatljivo ako dođete na rođendansku zabavu bez poklona! Zamislite da se u Hrvatskoj pojavite u gostima bez keksa i kave! I da morate još sami donijeti hranu koju ćete jesti! Ako izađete s prijateljima u bar ili restoran, očekuje se da svatko plaća svoj račun.

Kada djeca napune 18 godina, nije neuobičajeno da roditelji traže od djece da im plaćaju stanarinu ukoliko odluče ostati živjeti s njima. Od djece se već u mladim danima traži doza samostalnosti, pa tako nerijetko možete vidjeti četrnaestogodišnjake koji uz školu i rade (part-time job). U većini australskih država ne postoji minimalna dob kada djeca mogu raditi povremeno (casual) ili na pola radnog vremena (part-time), međutim ako su djeca mlađa od 14 godina potrebno je pismeno dopuštenje roditelja. Meni je isprva bilo jako čudno vidjeti da djeca rade za vrijeme školske godine, a ne samo tijekom praznika. Većina Australaca radi uz studij te sami otplaćuju školarinu uz pomoć studentskih kredita o čemu sam više pisala u ovome postu.

LIVE TO WORK OR WORK TO LIVE?

Australci imaju anglosaksonski pogled na život gdje se na nedostatak ambicija i natjecateljskog duha gleda negativno te se veliki fokus stavlja na posao i napredovanje u karijeri. Dok se u hrvatskoj kulturi na posao gleda kao na nešto što nam donosi sredstva potrebna za život, a veliku važnost čine obiteljski i društveni odnosi, većini je Australaca posao jako bitna stvar u životu. Nije neobično da u uredu ostanu raditi i nakon radnoga vremena ili nakon odlaska iz ureda rade i od doma ukoliko je to potrebno (ne, to najčešće nije dodatno plaćeno). Australci zasigurno nisu toliko veliki radoholičari kao Japanci, no ipak, na posao se gleda ozbiljno, a trud i rad se nagrađuju. Nema odlaska kući deset minuta prije radnoga vremena ili (ne)rada kao u našim državnim firmama ili referadama fakulteta. Jasno je kada se radi, a kada uživa.

PESIMIZAM VS.OPTIMIZAM

Hrvati su pesimističan narod.  Dok nisam provela neko vrijeme vani, nisam ni shvaćala koliko je negativan način razmišljanja rasprostranjen u hrvatskom društvu. Često možemo čuti kukanje od obitelji, prijatelja i kolega,  kako je sve loše i ništa ne valja. Sa televizije svakodnevno čujemo negativne vijesti, slušamo o lošoj ekonomiji, korupciji i o ostalim problemima o kojima se priča još od Domovinskog rata i nastanka države. Ako netko ima nekakvu ideju, bilo poslovnu ili drukčijeg tipa, često će naići na osudu okoline. Koliko ste puta čuli nešto slično poput: ”a što ćeš s tim?” ili ”što će ti to?”. U Australiji će se svaka ideja, pa i ona glupa, razmotriti. Poduzetnički duh se jako cijeni te ukoliko imate neku ideju, kakva god ona bila, ljudi vas neće obeshrabrivati i čudno gledati.

Primjerice, ukoliko na predavanju na fakultetu iznesete mišljenje ili ideju koja je potpuno suprotna mišljenju profesora, oni će sagledati vašu stranu i čak vas pohvaliti za dobro kritičko razmišljanje. To je velika suprotnost naspram mog osobnog iskustva tijekom studiranja u Hrvatskoj gdje si kod pojedinih profesora morao dobro promisliti prije negoli ćeš izreći svoje mišljenje koje nije u skladu s njihovim razmišljanjima. Za razliku od hrvatskih vijesti na televiziji, australske vijesti su puno optimističnijeg duha. Često se može čuti kako australska ekonomija cvijeta, Australija je jedna od najboljih zemalja za život, Australija se najbolje suočila sa korona virusom itd. Mislite li da je stvarno sve uistinu tako? Naravno da nije, i ovdje postoji korupcija, nezaposlenost i siromaštvo, no za razliku od nas Hrvata koji smo često kritični prema sebi samima i svemu oko nas, Australci se fokusiraju na pozitivne strane, a u nekim slučajevima prikazuju puno bolju sliku na televiziji nego što to uistinu jest.

CUSTOMER SERVICE

Znate li ono kad morate obaviti nekakve pretrage u bolnici, a tamo vas dočeka vidno frustrirana medicinska sestra? Ili kada morate nešto obaviti u jednoj od državnih službi pa vam uvijek fali taj jedan papir ili vas dočeka pauza? Svaki Hrvat je zasigurno više puta doživio ovakve situacije koja zahtijevaju određenu dozu samokontrole i strpljenja. U Australiji ćete rijetko doživjeti nešto slično. Ukoliko zovete doktoricu, netko će se i javiti na telefon, medicinske sestre u bolnici neće pokazati svoje loše raspoloženje, a većina stvari u državnim službama se može obaviti online ili preko telefona. Dobra usluga (customer service) i profesionalnost jedna je od bitnih karakteristika australskoga društva.

Ukoliko idete u dućan, kod doktora ili vas netko nazove na telefon, srdačno će vas pitati  ”hi, how are you?” Iako lijepo zvuči, njih ni najmanje ne zanima kako ste vi zapravo, a jedini odgovor koji se od vas očekuje je ”good” ili ”not bad”. Također, možete i jednostavno ne odgovoriti na to pitanje jer to često samo pozdrav. Ukoliko netko treba nekakvu uslugu od vas prvo će vas pitati kako ste, pa tek onda prijeći na stvar. Osobno, to nekada može biti i malo odbojno jer znate da vas to pitaju iz lažne pristojnosti, a ne jer ih to uistinu interesira. Ovo je vjerojatno vrlo individualno i ovisi od osobe do osobe, pa će tako nekima ovaj običaj biti drag, a drugi će ga smatrati čudnim ili čak površnim.

RANI VS. KASNI NAČIN ŽIVOTA

Za ranoranioce, Australija je idealna zemlja. Za one koji su noćne ptice poput mene, ne tako idealna. Ovdje  se sve događa rano. Pozvani ste na zabavu? Vjerojatno počinje u šest popodne. Idete van na večeru? Većina restorana se zatvara oko devet ili deset navečer te ne primaju narudžbe iza osam i trideset ili devet navečer. Jednom sam otišla na večeru u restoran u devet navečer i ostala gladna jer su već zatvorili kuhinju. Ono što vas može prevariti je to što je na Google kartama radno vrijeme restorana prikazano do jedanaest ili ponoći iz razloga što do tada poslužuju pića, no kuhinja se zatvara par sati ranije.

Ako idete u noćni izlazak, u klubove se izlazi već u jedanaest navečer ili ponoć. Većina klubova se zatvara u tri ili maksimalno četiri ujutro. Ukoliko planirate ići u popodnevni shopping, zaboravite na to! Dućani se zatvaraju u pet popodne! (Da, i vikendom). Četvrtak je jedini dan u tjednu kada dućani rade duže, uglavnom do sedam ili osam navečer. Taj dan je poznat kao ”late night shopping”, iako mi je to čak malo i smiješno s obzirom da nama ”late night shopping” znači da su dućani otvoreni do ponoći.

Ono što me najviše smeta je to što gotovo sve, pa i doktori, banke, dućani, pošta itd., rade od 9 ujutro do 5 popodne. Dakle, ako ste zaposleni i trebate otići kod doktora ili morate nešto obaviti, prisiljeni ste uzeti slobodan dan.  

The post KULTUROLOŠKE RAZLIKE IZMEĐU HRVATSKE I AUSTRALIJE appeared first on I WOKE UP IN DOWN UNDER.

WORK-LIFE (IM)BALANCE

Radno vrijeme u većini firmi u Australiji je od 9 ujutro do 5 popodne. U većim gradovima poput Sydneyja ili Melbourna, nije neobično da potrošite jedan sat ili više na putovanje do posla. To često znači da se morate dići vrlo rano ujutro te isto tako da ćete doći kući kasno navečer. Pošto većinu dana provedete na poslu i putovanju do posla, ne ostane vam baš puno slobodnog vremena preko tjedna. Pojam odlaska na kave i sjedenja u kafiću satima ne postoji. Većina ljudi radi preko tjedna te izlazi samo vikendom. Petkom se ostaje u gradu na piću (after-work drinks), a happy hour (snižene cijene pića) je uglavnom od 3 popodne do 7 navečer. Australija nudi razne poslovne prilike, no morate biti spremni i puno raditi. Australsko društvo je dosta orijentirano na posao i novac, te je socijaliziranje s prijateljima ili odlazak na piće preko tjedna više iznimka nego pravilo.

Preko vikenda ili kada imaju slobodnog vremena, Australci vole provoditi vrijeme na otvorenom (što je i razumljivo s obzirom da je većinu godine lijepo vrijeme). Plaže i prostrani parkovi su često puni posjetitelja. Fitness i treniranje je također bitan dio njihovog načina života pa ćete tako naići na sprave za vježbanje u parkovima (outdoor gyms) i ljude koji vježbaju kraj plaže u svako doba dana.

DINNER IS READY

Budući da je večer dio dana koji se najviše provodi doma, večera je glavno jelo, a večera se uglavnom između 6 i 7 navečer. Za ručak se uglavnom pojede nešto brzinski, popust sendviča, brzo pripremljenih smrznutih jela ili salata koje možete kupiti u supermarketima (prema osobnom mišljenju, nisu baš najbolje kvalitete). Vikendom je popularan brunch (kombinirani kasni doručak i ručak, najčešće između 11 ujutro i 2 popodne) koji se servira s nekim alkoholnim pićem. Često možete vidjeti ponude restorana i barova koji nude pakete jela s neograničenim ili jeftinim pićima između 11 i 2. Piti u 11 ujutro? Australcima je to sasvim normalno…

AUSTRALIAN DREAM

Australci su opsjednuti posjedovanjem nekretnine. Kada kažem opsjednuti, to mislim u pravom smislu riječi. Gotovo svaki tjedan na vijestima možete čuti kako se govori o porastu cijena nekretnina. Svakodnevni razgovori se često svode na vrijednost nekretnina i kupnju kuće. Australski san je uvjerenje da posjedovanje nekretnine može dovesti do boljeg života i izraz je uspjeha i sigurnosti.  Prema tome, san gotovo svakog Australca je kupnja kuće (što veće to bolje) te za to štede čim počnu raditi. Ironija je da je kupnja vlastite nekretnine svake godine sve nedostupnija pošto cijene nekretnina rastu iz dana u dan. Samo od početka ove godine, cijene su porasle za 15%, a tijekom 2020. prosječna cijena nekretnine je porasla za 103,400$ što je skoro 2000$ tjedno! Sve više mladih Australaca si ne može priuštiti kupnju nekretnine, posebice u Sydneyju ili Melbournu. Prosječna cijena kuće u Sydneyu je trenutno 1,410,133$ (da, milijun, dobro ste pročitali).  Za usporedbu, prosječna godišnja bruto plaća u saveznoj državi New South Wales gdje se nalazi Sydney je 85000$ (oko 5500$ mjesečno neto).

The post KAKO SE ŽIVI U AUSTRALIJI? appeared first on I WOKE UP IN DOWN UNDER.

Kad je avion napokon dotaknuo australsko tlo i kada sam osjetila topli ljetni zrak u veljači, shvatila sam da je Australija drukčija od svega što sam zamišljala.

NIZOVI KUĆA

Australski gradovi su puno rasprostranjeniji i manje gusto naseljeni od europskih gradova. Budući da je Australija prostrana i nemaju problema s manjkom prostora, većina Australaca živi u kućama. Ono što me iznenadilo je veličina njihovih kuća – australske kuće su najveće na svijetu! Prosječna veličina kuće 2020. je bila 235 m²! Ponekad me njihove ulice podsjećaju na američka predgrađa kakva vidimo u filmovima. Prva stvar koju sam primijetila iz aviona prije nego li smo sletjeli na aerodrom u Sydneyju su bili nizovi i nizovi kuća. Budući da sam prije preseljenja u Australiju provela nekoliko mjeseci u Engleskoj, Sydney sam zamišljala kao nešto slično Londonu, samo na australski način. Haha, gadno sam se prevarila!

SYDNEY ILI HONG KONG?

Šetajući centrom Sydneya, primijetila sam more Azijata oko sebe, posebice Kineza. U jednom trenutku sam se osjećala kao da se nalazim u Hong Kongu. Hm, da nisam slučajno završila u krivoj državi? Znala sam da je Australija multikulturalna zemlja, ali nisam očekivala toliki broj Azijata. Uz China Town koji se nalazi u centru grada, postoje kvartovi u kojima žive sami Azijati – Korejanci, Kinezi, Vijetnamci. I ako zađeš tamo, vrlo je velika mogućnost da nećeš naići na jelovnik na engleskom jeziku u restoranu, a i upitno je koliko će konobar pričati engleski! Mandarinski jezik je ovdje bitan i znanje istoga je često korisno i traženo u nekim oglasima za posao.

AUSTRALSKI ŽOHARI

Zamislite ovu situaciju – uživate u šetnji u ugodnoj toploj ljetnoj noći, pogledate na pod i vidite insekte kako gmižu po podu, svuda oko vas!! Ti insekti su australski žohari, koji mogu narasti i do veličine prsta i mogu skakati (da, nažalost, doživjela sam to traumatično iskustvo). Često ih možete naći po kućama, posebice u kupaonicama, gdje se najvjerojatnije provuku kroz sifone i vodovodne cijevi. Jednom sam naišla na jednoga u tuš kabini…Srećom, zimi ih nema jer im je prehladno. Dakle, treba ih samo istrpiti ljeti…

PAUCI

Svi smo čuli priče o australskim paucima, i voljela bih reći da su mit, ali nažalost nisu. Pauci su ovdje posvuda. Iako izgledaju veliko, većina ih je bezopasna, no postoje i otrovne vrste. Kao netko tko se užasava paukova, možete zamisliti kako se nosim s paucima…No dobro, Australija mi je pomogla prebroditi strah od manjih paukova… Nisam sigurna da ću ikada uspjeti prebroditi strah od većih

VELIKE PJEŠČANE PLAŽE

Australske plaže uživo izgledaju predivno kao i na slikama, ako ne i ljepše! Velike su i pješčane. Ne trebate se brinuti da ćete stati na nekakav kamenčić ni nositi sandale za more. No, osim što su lijepe, mogu biti i opasne. Struje su uistinu jake, te nije preporučljivo odlaziti u dublje gdje ne možete dotaknuti morsko tlo nogama. Valovi su jaki, te čak ako ste i vrlo dobar plivač, valovi vas mogu odnijeti. Velike gradske plaže uvijek nadziru spasioci te ako vremenski uvjeti nisu pogodni za kupanje, ako se opasno kupati zbog meduza ili ako ste se previše udaljili od obale, oni će vas na to upozoriti. Možete zamisliti moje iznenađenje kada sam otišla na plažu i htjela se rashladiti u oceanu, a spasioc je na razglas upozorio roditelje da maknu svoju djecu iz mora i da, ako se netko želi kupati, ulazi na svoju odgovornost zbog velikog broja meduza taj dan. Moram li reći da se taj dan nisam okupala?

Osim meduza i morskih pasa, sunce je druga opasna stvar na australskim plažama (i općenito u Australiji). Na plažama nema hlada, a ljetne temperature su vrlo visoke i sunce je veoma opasno (obavezno se namazati sa 50+ zaštitnim faktorom, pa čak i zimi, ukoliko znate da ćete provesti puno vremena na otvorenom). Često je vani jako vruće, a temperatura oceana je hladnija od temperature Jadranskog mora ljeti, no što se nalazite sjevernije i bliže ekvatoru, to je temperatura mora (a i zraka) toplija.

Australske plaže su predivne, ali ipak je potrebna doza opreza, stoga ja preferiram manje uvale gdje su slabije struje i manji valovi. Ali za ljubitelje surfanja i valova, australske plaže su raj na zemlji!

The post I WOKE UP IN DOWN UNDER appeared first on I WOKE UP IN DOWN UNDER.